Sportski susreti HDŠ Siebnen i HDŠ Wilen

Peti po redu Sportski susreti u organizaciji HDŠ Siebnen i Wilen održani su i ove godine na nogometnom igralištu Roos u mjestu Wollerau (SZ) 2. srpnja 2011.. Kao i svake godine Sportski susreti su se održali u zadnju subotu prije završetka školske godine i na taj nam način pružili priliku za još jedno zajedničko druženje prije ljetnog odmora.

Ovaj put su Sportski susreti započeli - ručkom. Nakon nekoliko godina pauze, na jelovniku je ponovno bila kotlovina koju nam je pripremila naša iskusna kuharica Tanja. Nakon što smo se dobro "namirili" i osvježili počeli smo sa sportskim dijelom programa.

Na nogometno igralište su prvo istupile mame i kćerke. Glavna strategija je i ovaj put bila "Svi na loptu!", tako da su se gledaoci često puta zapitali - Koji se to sport uopće tu sada odigrava - nogomet ili rugby? No unatoč svemu utakmica je bila zabavna, a kćeri su još jednom dokazale da su ipak bolji nogometaši od naših mama.

Poslije mama i kćeri, na igralište su došli "veliki i mali" - "očevi i sinovi", a nakon njih održan je i pravi nogometni derby - utakmica između mama i tata. Mame su ovaj puta primijenile taktiku "Drži ga, ne daj mu da prođe!" pri čemu su dogovorenu strategiju  doslovno i primjenjivale. Za tate prolaza nije bilo, a gledaoci su se ponovno zapitkivali "O kojem se sportu tu zapravo radi - Da li je to nogomet ili hrvanje?". Na kraju se pokazalo da su mame primijenile dobru taktiku, jer su nakon 20ak minuta vriske, trčanja koje-kuda, i povlačenja za majice, ruke i noge "zasluženo" i pobijedile.

Slijedila je, pogotovo kod mama popularna štafetna utrka. Poslije štafetnog trčanja u svim mogućim kombinacijama ove smo godine po prvi puta trčali sa čašama punim vode i ciljom, što prije napuniti kantu na suprotnoj strani igrališta, baš kao nekada u "Jadranskim susretima". U toj su utrci dominirale mame zahvaljući mirnoj ruci i sigurnom koraku. Nakon utrke sa vodom spontano smo se organizirali, te igrali badminton, stolni tenis, odbojku, te na kraju košarku.

Druženje je kao i svake godine do sada završilo uz pjesmu, tambure i ples sve do ranog povečerja u 10 sati navečer. I na kraju ovih petih po redu Sprotskih susreta, rastali smo se željom da i završetak slijedeće školske godine ponovno proslavimo zajedno u sportskom duhu, uz smijeh i dobro raspoloženje.

Miroslav Belošević