Knijzevni kutak (34)

Teme svih naših dosadašnjih „Književnih kutaka“, dragi moji čitatelji, bile su, kao što znamo, teme sâmih književnih priloga, proznih ili pjesničkih, koje sam Vam iz bilo kojeg (estetsko-literarnog) razloga htio predočiti i na taj način nekako duhovno približiti.

Za razliku od toga, tema ovoga našega susreta jest čovjek, koji nas je ovih dana zauvijek napustio, a koji je po mnogočemu bio tako izvanredan, da će ne samo nama, njegovim suvremenicima, nego i mnogim pokoljenjima iza nas, trajno ostati svakog poštovanja vrijednom, neponovljivom i nedostiž-nom veličinom. Između ostaloga i po tome, što je uza svu svoju mnogostranost i izvanrednost uvijek bio i ostao - jednostavan! Radi se, dakako, o prof. dr. Žarku Dolinaru, koji je ovih dana preminuo i o kojemu ćemo zacijelo na raznim medijima sada mnogo toga čuti.

Kao jedan od onih, koje je i sâm ponekada ubrajao među „posebno svoje“ (bio sam jedan od uzvanika na proslavama njegovih 75. i 80. rođendana, a naročito me je počastio i svojim iznenadnim dolaskom na predstavljanje mojega romana VJENČANJE U CRNINI u Matici hrvatskoj u Zaprešiću) ja se u komemoraciju na toga našega velikana srca i uma uključujem predočenjem svojih dviju pjesama; jedne, svojedobno njemu osobno posvećene, i druge, koju sam napisao na temu, proizašlu iz jednoga od brojnih razgovora i pismenih kontakata s njim. Činim to jer smatram da mi je u tim pjesmama prilično uspjelo barem neke od njegovih posebnosti istaknuti i na njemu svojstven, poseban način.

Do idućeg sastanka - Vaš urednik „Književnog kutka“!