Danas mi se, dragi čitatelji našega „Kutka“, iznenadno pruža mogućnost da Vam, barem u najgrubljim crtama, predstavim jednoga pisca Hrvata, koji živi u Australiji i koji svoja djela piše i objavljuje ne na hrvatskom, nego na engleskom jeziku. Da je to u konkretnom slučaju ujedno i najbolje, proizlazi iz činjenice da se sva njegova djela temelje na događajima iz hrvatske prošlosti po svršetku drugog svjetskog rata, koju on, onakvu kavom ju je i osobno doživio, baš zato jer to čini na engleskom jeziku, pokušava (i uspijeva) približiti i široj svjetskoj javnosti.
U prošla dva „Kutka“ predočio sam Vam, dragi čitatelji, dvije pjesme iz nedavno objavljene zbirke pjesama SNOVIĐENJE, spisateljice i znanstvenice Ljerke Lukić iz Kanade. Kao što to u životu biva, samo što sam to učinio, eto me, u međuvremenu u posjedu cijele zbirke, što je dovoljan razlog da Vam kažem još koju o tom djelu kao cjelini.
Samo što sam Vam, dragi moji čitatelji, u prošlom „Kutku" predočio onu uistinu dramatičnu i dirljivu pjesmu ODLAZAK IZ BOSNE, pjesnikinje i profesorice, magistre Ljerke Lukić iz Kanade, pod ruke mi je došla njezina pjesma DOLAZAK U KANADU, za koju sama autorica smatra da s pjesmom Odlazak iz Bosne čini gotovo nedjeljivu cjelinu.
Nakon što sam se, dragi moji čitatelji, u „Kutku“ br. 25, od Vas bio privremeno oprostio, raduje me što Vam danas mogu predstaviti jednu izričito lijepu i dojmljivu pjesmu naše hrvatske književnice u Kanadi, Ljerke Lukić, rodom iz Živinica kraj Tuzle, po struci profesorice i magistre hrvatskog jezika i književnosti. Pjesma koju Vam predstavljam, objavljena je nedavno u zbirci SNOVIĐENJE, kojom zbirkom nam se Ljerka Lukić prvi puta predstavila i kao pjesnikinja (inače njezina specijalnost su kratke životne, memoarske priče).
Dugo sam razmišljao o tome, što Vam, dragi moji čitatelji, reći danas, kada se, eto, barem za neko vrijeme, ako ne i za stalno, namjeravam od Vas – oprostiti. Da li jednostavno bez riječi nestati ili svoj odlazak ipak najaviti? Izabrao sam ovo drugo, jer mislim da je red, da na vrijeme i iz prve ruke znate, da sam odlučio ovaj Vaš i svoj „KNJIŽEVNI KUTAK“ privremeno (ili možda i trajno) obustaviti.
Nakon dugog iščekivanja „i proljeća i svanuća“, upravo našoj se generaciji, dragi moji čitatelji, posrećilo, palo joj u čast, da je doživjela ono, za čim su tolike prijašnje uzalud čeznule, a to je: slobodna, ni od koga ovisna, nikome podložna, od svih priznata DRŽAVA HRVATSKA!