U Političkom zatvoreniku br. 250 u osvrtu na knjigu dr. Ante KovačevićaČovjek i njegova sjena citirana je slijedeća izjava „sjene“, Željka Kekića: „Varate se vi hrvatski domoljubi, kad mislite da ste vi dobili Hrvatsku. Ne, Hrvatsku smo dobili mi udbaši“. „Pjevajte Vi, pjesniče, orfejsku pjesmu oblacima. Ipak, Hrvatskom vladaju moji kolege udbaši, a ne vaši domoljubi i bogoljubi koji su robijali po kazamatima bivše Jugoslavije“. Autor priloga postavlja presudno pitanje: „čija je Hrvatska! I, je li gosp. Kekić u pravu? Koje tragedije ako jest!“ Završetak.
Hvala dragom Bogu da se netko usudio dotaknuti neobično važnu temu. Tako bezazlen tekst, s tako dubokom porukom, ne može svatko napisati. Moje iskrene čestitke gospođi Ruži Studer! Pokušat ću, što kraće mogu, malo dublje „zaorati“ u neobrađenu ledinu. Pri tom valja imati na umu da ona Dolinarova krilatica o „prokletim hrvatskim diobenim genima“, koju je smatrao uzrokom svih hrvatskih nevolja, ima svoje povijesne korijene. Tuđi gospodari su napravili od Hrvata individualce, jer se većina potajno protivila tuđim gospodarima, a nije im se smjela otvoreno suprotstaviti, pošto bi to ugrožavalo osobnu egzistenciju. Dakle, hrvatski je čovjek bio prisiljen svoje misli ne izricati, a ako je već govorio, onda je to bio pohvalan govor o gospodaru, premda lažan jer ga je mrzio iz dna duše. To stanje je bila loša pretpostavka za zajedničke pothavte koje bi moćni tuđin ionako kontrolirao.
Najnovije statistike stanovništva u Švicarskoj kažu da u njoj živi oko 34 000 državljana Republike Hrvatske. Jasno, u toj statistici nisu svi oni Hrvati koji imaju švicarsko državljanstvo. Po procjeni, u Švicarskoj živi oko 80 000 Hrvata. Sredinom šezdesetih Hrvati su počeli dolaziti „na privremeni rad“. Veliki dio njih došao je tijekom sedamdesetih i oni zadnji, možda čak i najveći dio njih, došli su tijekom i poslije domovinskog rata.
Kao urednik portala hrvati.ch (portal Hrvata u Švicarskoj) gotovo svakodnevno dobivam mailove naših sunarodnjaka iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine koji očajnički traže pomoć. Mnogi od njih često nemaju za najosnovnije potrebe, hranu, lijekove, a nerijetko ih pritišću i krediti te strahuju da će izgubiti i krov nad glavom. Obično se radi o obiteljima s više malodobne djece, a najčešće ih muče i razne bolesti. Ponekad te mailove proslijedim prijateljima i znancima ili pak objavim na portalu. Gotovo uvijek se nađe neko široko hrvatsko srce koje uskoči u pomoć, bar malo.
"Poziv zajednicama Hrvata za predlaganje predstavnika za članove Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske" držim još jednom u nizu manipulacija sa strane državne uprave Hrvatima u inozemstvu. Premda se ovaj "Poziv" oslanja na Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan RH, to ne znači da je prema nama pravedan. I komunisti su se u svojim nehumanim postupcima stalno pozivali na zakonske odredbe, pa i prilikom uhidbe zbog pjevanja "Vile Velebita". Simone Weil je negdje zapisala veličanstvenu misao da je zakonito samo ono što je ujedno i pravedno!
Nedavno je u uglednom švicarskom dnevniku Neue Zürcher Zeitung izašao prilog o Jasenovcu. Potaknut tim prilogom Tihomir Nuić je poslao tom dnevniku i svoje razmišljanje na tu temu koje je objavljeno u subotu 25. kolovoza. 2012. Objavljujemo prilog Tihomira Nuića na njemačkom jeziku, te popratno razmišljanje na tu temu.