Danas cu Vam predstaviti jednu svoju pjesmu sasvim drukcijeg zanra. Nastala je 1988. godine, dakle, u vrijeme takozvane „hrvatske sutnje“, pa ju se s te strane moze smatrati i „svjedokom svojega vremena“ ili pojednostavljeno receno – politickom!
No, kako je bavljenje politikom u ono vrijeme bilo s jedne strane opasno, s druge pak prakticki nemoguce, pjesma je imala sansu da „prodje“ samo ako je bila dovoljno „zakamuflirana“. Medjutim, prava vrijednost te pjesme, zbog cega je valjda postala i „antologijskom“ (uvrstena je u antologiju prof. Stijepe Mijovic Kocana „SKUPLJENA BASTINA“ – suvremeno hrvatsko pjesnistvo 1940 – 1990), lezi u tome sto ona zadire u dubinu i bit savjesti i svijesti svakoga pojedinca i svakoga vremena, dakle u njezinoj – univerzalnosti.
Do iduceg petka – Vas urednik knjizevnog kutka
| SUTNJA
Vidli smo vidli kaj ne bi vidli culi smo culi Znali smo znali a ipak smo I ti i ja Joj kak demokratski (Schaffhausen, lipnja 1988.) |
|
