Knjizevni kutak (12)

Gotovo u neposrednoj vezi s pjesmom OPROSTI iz prosloga broja, danas cu Vas, postovani posjetitelji „Kutka“, iznenaditi jednom, nadam se i Vama, ugodnom novoscu.

Ovaj moj „Knjizevni kutak“ vec dulje vrijeme s izricitim interesom i zadovoljstvom prati u Torontu, u Kanadi, i jedna nasa, posebnog postovanja vrijedna Hrvatica, rodom iz Zivinica kraj Tuzle, gospodja Ljerka Lukic, po struci profesorica i magistra hrvatskog jezika i knjizevnosti. Pored mnogostrukog bavljenja tom svojom strukom, Ljerka Lukic je i sama spisateljica (specijalnost su joj kratke zivotne/memoarske price), a posebno se jos svestrano i vrlo aktivno bavi folkloristikom, izradjujuci i sama kostime s folklornim motivima, itd. Kao takva, Ljerka Lukic posjeduje i vrijednu zbirku narodnih nosnji i rucnih radova iz svoje sjeveroistocne Bosne, ima tri drzavljanstva (BiH, HR i Kanada), tri prebivalista (Toronto, Zagreb i Zivinice), te pise na hrvatskom i engleskom, a radovi su joj objavljeni na hrvatskom, engleskom i poljskom jeziku. Pocasna je clanica mnogih uglednih institucija, dakle, ime, koje je vrijedno, ne samo cim prije cuti, nego i sto dulje pamtiti! (E-mail adresa gospodje Lukic glasi: Ljerka-Susan@Rogers.com).

Predstavivsi Vam ukratko magistru Lukic, raduje me, sto Vas upravo njezinim posredstvom, i na osnovu od nje dobivenih podataka, danas u svojem „Knjizevnom kutku“ mogu upoznati s jednim od najplodnijih autora i poznavatelja hrvatske dijaspore, clanom mnogih uglednih udruga u Kanadi, dobitnikom nekoliko medjunarodnih nagrada i priznanja, gospodinom Rudijem Tomicem. Rudi Tomic rodjen je 1933. godine u Donjim Radisicima (Ljubuski). Gimnaziju je zavrsio na Sirokom Brijegu, preventivnu medicinsku u Mostaru i vojno medicinsku u Mariboru. Od 1959. godine zivi u Torontu (Kanada). Do sada je napisao bezbroj clanaka, eseja, prikaza, studija i pjesama. Jedan dio njegovih pjesama objavljen je u njegovoj prvoj zbirci „Pregrst suza“ 1994., dok mu je druga zbirka, pod imenom „Dodji k meni“, upravo u tisku. Kao svojem dragom i uglednom gostu u ovom nasem „Knjizevnom kutku“ rado mu ustupam protor za njegove dvije pjesme.

Pritom me osobno posebno raduje, sto Vam Rudija Tomica mogu predstaviti kao pjesnika, u cijim pjesmama, ukoliko se uopce s njim smijem usporedjivati, nalazim puno slicnosti s mojima: otvorene su, jasne, iskrene, ljudski tople i neodoljive, pune najdubljih i najplemenitijih osjecaja i poruka.

Do iduceg petka – Vas urednik knjizevnog kutka!

Rudi Tomic:
Moj Caca i ja

Kao dijete gledao sam u oca
Cupao mu brkove i brojio sijede kose
Penjao se po sirokim ledjima
Ne znajuci kakav teret ona nose

Bez osmijeha na mrsavim obrazima
I danas vidim kako ozbiljno gleda
Mislio sam tada da svaki covjek
Glava kuce, tezak, tako izgleda

Rano smo se rastali moj caca i ja
Nije me vidio kao odraslog covjeka
Slao sam mu iz tudjine slike i pisma
Da vidi i zna da sam i ja – caca

Nakon pola stoljeca od rastanka
Opet smo se sastali nas dvojica
Govorili smo glasno otvorena srca
Cuo nas je Bog i studena grobnica

Boze, da li je moj Caca ikad znao
Koliko sam ljubavi imao za njega
Ipak mi je srcu lakse kad nije sam
Lezi uz rame u grobu kraj moje mame

(Bozic 1998., Radisici,
Bosna i Hercegovina)

Rudi Tomic:
Na grobu Majke moje

Majko, cuo sam kada si me zvala
Da dodjem prije nego sto podjes
U Krvnicu – na vjecni pocinak

Da ti budem na dohvatu ruke
Kako bi jadna sa sto manje muke
Ostavila mene, obitelj i druge

Cuo sam kada si me u grcu zvala
Da sa mnom budes samo malo sama
Prije nego sto si Bogu dusu dala

Tudjina me je otela od Tebe i od doma
Nisam mogao doci do Tvoga groba
Zapaliti svijece ni ostaviti cvijece

Majko, evo me napokon k Tebi
Konacno me dozva Tvoj njezni glas
Boze, kako mi nedostaje Tvoj zagrljaj

Padoh potrbuske na skroviste
Grlim Tvoj grob objerucke
Suzama perem ploce grobnice

Gledas me s Kriza s male slicice
Kao da cujem sapat umorne zene;
“Sine, cuvam Ti mjesto kraj mene”

(Bozic 1998., Radisici,
Bosna i Hercegovina)

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime