Knjizevni kutak (13)

Ne mogu odoljeti, a da Vam, potaknut onim prelijepim dvjema pjesmama Rudija Tomica iz prosloga broja, ne ponudim danas jednu svoju, vrlo slicna sadrzaja. Cinim to, ne da bih se s Tomicem natjecao, cije su „bolje“, nego naprotiv, da Vam, kao sada vec (tako se barem nadam) „dovoljno osjetljivima i istinski zainteresiranima“, dodatno ukazem na to, kako su pjesnici u sustini „jako srodne duse“, pogotovo oni „iskrene dorecenosti“, kako je svojedobno moje pjesnistvo ocijenio, sada nazalost vec pokojni, sveucilisni profesor i knjizevnik dr. Ivan Cesar, recenzent moje prve zbirke pjesama „PAHULJICE“, a koja bi se ocjena, po mojem dubokom osobnom uvjerenju, isto tako mogla izreci i za pjesnistvo Rudija Tomica.

Pjesmu „MAMI ZA SESVETE 85.“ predstavljam Vam rado i zbog toga, sto se, eto, nalazimo u Velikom tjednu, dakle, pred sam Uskrs, a upravo to je vrijeme kada se, prvi puta poslije blagdana Svih svetih, opet jednom – uredjuju grobovi! Pa neka je i ta cinjenica i na ovom mjestu zabiljezena; to uredjivanje nije doduse onako svestrano i s onoliko cvijeca kao za „Sesvete“, ali svatko, kome je to ikako moguce, pred Uskrs grob svojih pokojnika opet barem malo „popravi i proljetno osvjezi“. Tako je bilo nekada, a nadam se da je i danas. (Cinjenica, da se, kada pisem o bilo cemu iz svojega zavicaja ili djetinjstva, izgleda, redovito vracam i svojoj kajkavstini, sada i meni samom postaje zanimljivom! Ocito da to i nije posve slucajno).

I jos jednom iskusenju ne mogu danas odoljeti. Prethodno vec rekoh da je Veliki tjedan. Bolja prigoda za pjesnika i pisca koji je „opredijeljen od kako se pamti“, ne da istakne sebe, vec da oda pocast NJEMU, jedva da se moze zamisliti. Zbog toga, evo i pjesme „IMA GA“. U to ime zelim svim svojim citateljima – SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Do iduceg petka – Vas urednik knjizevnog kutka!

MAMI ZA SESVETE 85.
Na stubickom groblju
v miru si pocivas
kraj nigdar prezaljenog
sineka svega,
bar jemput na leto
k sebi nas prizivas
dok rozi jos ima
i dok ne bu snega.

Sesvete su!
Jedanejste vec po redu;
sve bu puno ljudi
sve bu disalo po cviecu,
a mene i opet
na tvem grobu ne bu,
meste mene
tata ti bu vuzgal sviecu.

Al i onda
kad se svieca bu zgasila
v mislima bum svojim
gledal tvoju sliku,
nju v srcu nosim
nigdar se ne zgubila
tu je sigurniesa
neg na spomeniku.

Niti bum dosel
niti ti bum vienec splel;
puti su dalki
cvieti brze uvenu;
pesmicu ovu
v krvavem sam srcu zel
nju ti posiljam
na vjecnu uspomenu.

IMA GA
Ima Ga ima
ONOG nad svima

U zraci sunca
i pjesmi ptica

U boji cvijeta
i oku djeteta

U dubini mora
i na vrhu gora

Ima Ga ima
JEDNOG nad svima!

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime