Pisma jednog povratnika (13)

Iako sam u prošlom pismu najavio mogućnost da se u dogledno vrijeme možda i ne ću više javljati, dva su me se najnovija događaja u Hrvatskoj tako dojmila, da Vam to jednostavno moram ispričati.

Kao što je i Vama vjerojatno poznato, naša se hrvatska vlada već mjesecima uglavnom bavi sama sa sobom; konkretno, najviše time, kako i dalje ostati na vlasti! Naravno da se pritom problemi građana i države svakodnevno tako nagomilavaju da se i najveći optimisti ne mogu oteti dojmu da nam je Lijepa naša u mnogim pogledima i na mnogim razinama – u komi! Pritom nije isključeno ne samo da to sadašnji vlastodršci i sami dobro znaju, nego da se, baš zato jer to znaju, ni o čemu više ni ne brinu, osim da čim prije i što više toga – rasprodaju. A moj susjed Ivek kaže da ni najvećem bedaku nije teško izračunati, zbog čega im se to s rasprodajom tako žuri!

No, da prijeđem na najavljenu temu. Dan uoči glasovanja u Hrvatskom Saboru o ratifikaciji Sporazuma sa Slovenijom o nuklearki Krško (tko ga je samo, u čije ime i u čijem interesu smio takvoga ikada parafirati?) jedna je kompetentna novinarka sa svih mogućih aspekata javno, na HTV-u, objasnila svu štetnost i neprihvatljivost toga Sporazuma za Hrvatsku. Učinila je to tako argumentirano, stručno i uvjerljivo, da glasovanje, koje je sutradan u Saboru uslijedilo, objektivni i stranački nezaraženi promatrač nije mogao doživjeti drukčije, do li kao javnu (u ovom slučaju, nažalost, legalnu) veleizdaju Hrvatske. Toj veleizdaji i sâm sam kao TV-gledatelj djelimice prisustvovao i stvarno ju jedva preživio. Jer, kako kao normalan čovjek i kakav-takav domoljub, mirno slušati one „ljevičarske da“ (samo da ne prođe desničarski „ne“) a da nitko nije opovrgnuo u Saboru javno iznesenu tvrdnju da nam Slovenija već godinama jednostavno uskraćuje (dakle krade!) struju, koja nam je i do sada pripadala, i tako nas trajno oštećuje za teške milijune, ali da nas, izgleda, sada treba za pospremanje – nuklearnoga otpada! Čovjek, običan i koliko-toliko normalan, da svisne i pukne od jada! Pogotovo kada su se među izvikačima onih „da“ čula imena, na koja smo inače već navikli, da su redovito na – „suprotnoj strani“!

– Tomu se, sused dragi, ne trebate niš čuditi, a niti pomisliti da su se ti, najemput u interesu Hrvatske, morti promenili; kaj god! – prokomentirao je izglasavanje Sporazuma o nuklearki Krško u Hrvatskom Saboru moj susjed Ivek, ne tajeći svoje veliko razočaranje, što je, kako kaže, strančarenje bilo jače ne samo od vitalnih hrvatskih interesa nego i od – imalo zdrave pameti! Pritom mu je postupak „lijevih liberala“ (ili možda „liberalnih ljevičara“) koji su, nasuprot stava svoje stranke, glasovali s „da“ tobože da bi podržati vladu, a u stvari da bi i sami i dalje ostali na vlasti, kako je dodao, bio direktno gadljiv.

Drugi od događaja koji su me se duboko dojmili (i isto me tako ražalostili) jest javna izjava hrvatskog ministra prosvjete, da on ne vidi načina da spriječi mito i korupciju pri sadašnjim upisima đaka u srednje škole, jer je korupcija odraz stanja u našem društvu! Pa zar to već nije – ludnica? Ne možda zato što je to ministar rekao, nego zato što je to – istina! Jer, ta istina, dragi moji „Ausländeri“, preokreče naglavce sve što smo ikada učili, u što smo ikada vjerovali, za čim smo ikada težili, sve što nam se ikada činilo moralnim i ljudskoga dostojanstva i življenja vrijednim! Ma, što – preokreče! Pljuje i bljuje po svemu tome. Ismijava i obezvređuje osobnu marljivost i zalaganje, oduzima smisao i vrijednost radu, izlaže ruglu poštenje, onemogućava zdrave međuljudske odnose! Pa, gospodine ministre, kome se to poimence upisi plaćaju, kojem od Vaših direktora ili Vaših profesora na tim školama, kojem od Vaših službenika u Vašim školskim sekretarijatima, kojem od Vaših podvornika, a da Vi to ne znate i da nemate načina da to spriječite? Zar sve to nisu konkretni i živi ljudi, s vlastitim imenima i prezimenima, Vaši namještenici na radnim mjestima pod Vašom nadležnošću? Ili je sve to možda ipak tako „počevši od Vas gore pa sve do zadnjega podvornika dolje“? Tako kod Vas, tako i u svim drugim sredinama u Hrvatskoj? Tako, jer je možda i vlast, koje ste i Vi dio – takva?! Bilo kako bilo – gore, ružnije i tužnije jedva da još može biti!

U nadi da će tugu lakše preboljeti ako ju podijeli s Vama, iz Lijepe naše i ovaj Vas puta srdačno pozdravlja

Vaš, uvijek Vam odani – POVRATNIK

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime