Knjizevni kutak (25)

Dugo sam razmišljao o tome, što Vam, dragi moji čitatelji, reći danas, kada se, eto, barem za neko vrijeme, ako ne i za stalno, namjeravam od Vas – oprostiti. Da li jednostavno bez riječi nestati ili svoj odlazak ipak najaviti? Izabrao sam ovo drugo, jer mislim da je red, da na vrijeme i iz prve ruke znate, da sam odlučio ovaj Vaš i svoj „KNJIŽEVNI KUTAK“ privremeno (ili možda i trajno) obustaviti.

Privremeno, zbog trenutačne prezauzetosti, a da li i trajno, to će ovisiti ne samo o meni i mojoj zauzetosti, nego o mnogočemu drugome, a možda čak i o Vašim eventualnim reakcijama?

Raduje me, što Vam za rastanak danas mogu predstaviti jednu od najljepših „svjedoka svojega vremena“, pjesmu, dakle, za koju je i onaj, u jednom od ranijih „Kutaka“ spomenuti (strogi) književni kritičar, jednostavno ustvrdio: „Izvrsna pjesma“! Pritom će možda biti zanimljivo znati, da se ova pjesma na svim književnim večerima, na kojima sam ju osobno čitao i predstavio, redovito izričito svidjela i publici, pri čemu su me slušatelji nerijetko uvjeravali, da je najljepša onda, kada ju čuju baš u mojoj izvedbi. Vi ćete ju, pak, morati čitati sami. Iskreno Vam želim, da me pritom zamijenite što uspješnije! Ako Vam ne uspije od prve, ne žalite truda, pokus ponoviti!

Vaš urednik „Književnog kutka“

PILJARI I GULJARI

Da vam poviejem
kak su to nejgda
na selu ljudi
furke pilili:
četiri muži
jaki kak gora
po cieli se dan
z jedniem mučili
tri put jeli
viedre vina spili
a gazde malu
korist napravili.

Najprie su ga
visoke podigli
da pod njim bi
s pilu kretat mogli;
jeden gore
a tri dele vliekli
pri sparine
rubače si sliekli;
još furek vuski
gdo bi na njem stal
jaj si ga njemu
ki ž njega bi pal.

Pak ja, dejčec
najrajši sam gledel
onoga, ki je
gore potezal
prečuditi mu
niesam se mogel
kak on jeden
nje tri je natezal;
a pila lehke
gore se diže
kad same dele
riez ž nju se rieže.

Još i denes
rad se toga zmislim
i pritem si
na svekukaj mislim:
na one gore
tere se slavi
i nâ `ne dele
kem curi po glavi;
na one zgora
ki potežeju
i nâ `ne zdola
teri vliečeju…

Na piljare
teri su nestali
i na guljare
terem smo – pljeskali!

(Schaffhausen, rujna 1987.)

Image

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime