Knjizevni kutak (26)

Nakon što sam se, dragi moji čitatelji, u „Kutku“ br. 25, od Vas bio privremeno oprostio, raduje me što Vam danas mogu predstaviti jednu izričito lijepu i dojmljivu pjesmu naše hrvatske književnice u Kanadi, Ljerke Lukić, rodom iz Živinica kraj Tuzle, po struci profesorice i magistre hrvatskog jezika i književnosti. Pjesma koju Vam predstavljam, objavljena je nedavno u zbirci SNOVIĐENJE, kojom zbirkom nam se Ljerka Lukić prvi puta predstavila i kao pjesnikinja (inače njezina specijalnost su kratke životne, memoarske priče).

Kako zbirku SNOVIĐENJE još ne posjedujem, to Vam o cijeloj toj zbirci za sada ne mogu ništa reći, dok sam na pjesmu ODLAZAK IZ BOSNE, koja me je istinski oduševila, naišao u jednom hrvatskom „glasilu za Hrvate širom svijeta“ iz Kanade.

Pjesma ODLAZAK IZ BOSNE u praksi potvrđuje ono što smo o pjesništvu do sada i mi ukratko rekli: odličan primjer sažetosti i istodobno istinske dubine i sveobuhvatnosti uspjele pjesničke riječi. Čitajući tu pjesmu (ne sramim se reći da je se nisam mogao načitati) svaki su me puta prolazili trnci, koliko je toga i kako lijepo u njoj rečeno! Kada ju i Vi pročitate (ne žalite vremena ni truda da to i Vi učinite nekoliko puta) imat ćete osjećaj kao da iščitavate upravo svoj osobni odlazak iz domovine, kao da obnavljate dio svojega osobnog života i još jednom doživljavate svu sudbonosnu znakovitost toga koraka u pečalbarstvo, kojim smo, svaki od nas na svoj osobni, a ipak svi skupa na tako sličan način, u bitnome odredili koordinate ne samo našega materijalno-prostornog življenja nego i cjelokupnog našeg ljudskog bivstvovanja. Pjesma je misaono tako duboka i izražajno tako snažna da mi se čini da bi mogla biti predmetom višednevnih simpozija sociologa, psihologa, teologa i svih inih čovjekoljuba i rodoljuba, koji zajedno s mnogima od nas ne mogu odgovoriti na to tako jednostavno, a ipak tako zamršeno pitanje: „Zašto ste otišli, a pogotovo zašto se ne vraćate, ako Vam je tamo tako teško?“ Pjesnikinja Ljerka Lukić nudi nam potresno-uvjerljive odgovore u svakom od niže navedenih stihova, počevši već od onoga prvoga: Zato što se jednom SPAKIRANI ŽIVOT u dva velika kofera, bez ogrebotina i rana, ne da više iz tih kofera izvaditi. Zato što…, zato što… da bi nam na kraju, zatvorivši roditeljske poljupce i suze u svoj molitvenik, priznala ono što smo i sami upravo tako napravili, ali što nikome nismo ni znali ni htjeli – tako priznati! Osobno ne mogu odoljeti, a da joj na tome najiskrenije ne čestitam i ne zahvalim, a svima onima koji bi s pjesnikinjom htjeli uspostaviti vezu i eventualno naručiti njezinu zbirku pjesama SNOVIĐENJE, u kojoj će zacijelo biti još takvih bisera njezina srca i uma, rado navodim njezinu E-mail adresu, koja glasi: Ljerka-Susan@Rogers.com.

Do idući puta – Vaš urednik književnog kutka!

Ljerka Lukić (iz zbirke pjesama SNOVIĐENJE):

ODLAZAK IZ BOSNE

Spakirah moj život
u dva velika kofera
i dvije manje putne torbe.
Strpah moje iskustvo
u ručni prtljag.
Smjestih moje brige
u džepove.
Stavih moje nade
u dlanove.

Zalijepih moja moranja
za tabane
Pohranih moja sjećanja
u dušu.
Ubacih moj oprez
u oči.
Zatvorih roditeljske poljupce i suze
u moj molitvenik.

I krenuh…

Život strpati
u nekoliko sati putovanja?
Život strpati
u nekoliko dana putovanja?
Život iščupati iz prapostojbine
i presaditi ga
u novo i nepoznato?

Hoće li se ikad omladiti?

1994.

Image

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime