Susret stranaca i njihovih domaćina

U sklopu izložbe EXPO.02 održan je na Arteplage Yverdon-les-Bains susret stranaca sa svojim domaćinima, simboličnog naziva – Rendez-Vous pod pokroviteljstvom Saveznog ureda za strance. Nastupali su razni predstavnici narodnih skupina.

Neki su nastupali svojim folklorom, dok su neki nudili svoje nacionalne specijalitete. U jednom nadkrivenom prostoru bilo je postavljeno nekoliko okruglih stolova gdje se moglo s predstavnicima kulturnog, javnog i političkog života Švicarske otvoreno razgovarati o prolemima integracije. Uzalud smo tražili u šarenom mnoštvu nekog od predstavnika Hrvata. Na sve strane su odjekivali zvuci tarabuke, zurli, gajda, harmonike, ali se zvuci tamburice nigdje nisu čuli. Tražili smo i neke od hrvatskih specijaliteta kojimma se toliko dičimo i za koje rado govorimo kako “nema boljih na svijetu”. No nigdje ništa, svuda se širio miris kebaba, nasi-gorenga-a – a ni traga od Hrvatske. Poskakivalo se u opancima, u bijelim kapicama, u sarijima ali ne i u slavonskim ili posavskim nošnjama. “To je odraz situacije koja vlada među Hrvatima u Švicarskoj. Po tome kako se ponašamo ne zaslužujemo ništa bolje” rekla mi je u prolazu jedna Hrvatica, inače aktivna u javnom životu Hrvata u Švicarskoj. Hrvatske tragove sam tražio i na izloženim fotografijama jedne izložbe koja je na simboličan način povezivala strance sa svojim domaćinima: na pojedinoj fotografiji uvijek je bio prikazan jedan stranac/strankinja zajedno sa svojim švicarskim prijateljem/icom. Nisam našao ni jedno hrvatsko ime. Da li to znači da Hrvati nemaju prijatelja na ovim područjima gdje žive? Gdje su sada te puste “kulturne” udruge, klubovi, zajednice, društva, KUD-ovi koji svi u svojim statutima njeguju tu neku integraciju? Gdje su sada ti glazbeni, likovni i ini “umjetnici” koji se uvijek hvale tim nekim svojim “projektima”, “dosezima”, tako obljubljeni pred brojnom švicarskom publikom? Kad sam već izgubio svaku nadu da ću u tom šarenom, raspjevanom, veselom mnoštvu pronaći bar nešto što odiše Hrvatskom pronašao sam na jednom malom plakatu koji je najavljivao sljedeću temu za okruglim stolom jedno poznato, domaće ime. Književnica Dragica Rajčić je uz pomoć moderatorice Sonje Hasler s zainteresiranima diskutirala o svom književnom radu. Iako je tema razgovora zapravo bila “Integracija kroz literaturu” autorica se malo udaljila od te teme (o toj je temi govorila malo više u jednom drugom forumu) te je više govorila o svom načinu pisanja, porivima zbog kojih piše, a i o svom jedinstvenom stilu koji nije opterećen strogom ortografijom. Autorica se pokazala i kao dobar govornik i čitač svojih pjesama pa je vrijeme predviđeno za taj susret prošlo za čas. Tako smo eto i mi Hrvati imali dostojnog predstavnika na ovoj manifestaciji; nažalost samo za usku publiku.

Ivan Ivić

Image

Image Image
Srbi su imali čak nekoliko (savršeno organiziranih) folklornih društava. Dragica Rajčić pročitala je nekoliko svojih pjesama i odgovarala na pitanja dobro upućenih slušača.