Knjizevni kutak (34)

Teme svih naših dosadašnjih „Književnih kutaka“, dragi moji čitatelji, bile su, kao što znamo, teme sâmih književnih priloga, proznih ili pjesničkih, koje sam Vam iz bilo kojeg (estetsko-literarnog) razloga htio predočiti i na taj način nekako duhovno približiti.

Za razliku od toga, tema ovoga našega susreta jest čovjek, koji nas je ovih dana zauvijek napustio, a koji je po mnogočemu bio tako izvanredan, da će ne samo nama, njegovim suvremenicima, nego i mnogim pokoljenjima iza nas, trajno ostati svakog poštovanja vrijednom, neponovljivom i nedostiž-nom veličinom. Između ostaloga i po tome, što je uza svu svoju mnogostranost i izvanrednost uvijek bio i ostao – jednostavan! Radi se, dakako, o prof. dr. Žarku Dolinaru, koji je ovih dana preminuo i o kojemu ćemo zacijelo na raznim medijima sada mnogo toga čuti.

Kao jedan od onih, koje je i sâm ponekada ubrajao među „posebno svoje“ (bio sam jedan od uzvanika na proslavama njegovih 75. i 80. rođendana, a naročito me je počastio i svojim iznenadnim dolaskom na predstavljanje mojega romana VJENČANJE U CRNINI u Matici hrvatskoj u Zaprešiću) ja se u komemoraciju na toga našega velikana srca i uma uključujem predočenjem svojih dviju pjesama; jedne, svojedobno njemu osobno posvećene, i druge, koju sam napisao na temu, proizašlu iz jednoga od brojnih razgovora i pismenih kontakata s njim. Činim to jer smatram da mi je u tim pjesmama prilično uspjelo barem neke od njegovih posebnosti istaknuti i na njemu svojstven, poseban način.

Do idućeg sastanka – Vaš urednik „Književnog kutka“!

Image

ŽARKU DOLINARU

(Za 75. rođendan)

Mnogim šikarama
kročio si prvi
u mnogim tamama
probijao se sam;
za ružu u trnju
spreman dati krvi
na mnogoj hridini
bio si – jedini!

Brojne si sa sobom
uzeo pod ruku
ozračio nadom
da postoji dobro;
časno najčudniju
trčao si trku
od blaga vredniju
sročio poruku.

Kad sve što se zbilo
ostane po strani
a što bude bilo
primakne se blizu
ti stat ćeš ko vjetar
u brezinoj grani
što – i kad utihne
– biti ne prestane!

Schaffhausen, lipnja 1995.

LOVOR ILI GALGE

Razgovarah jednom
s prijateljem Žarkom
tko podijeli ljude
i po ključu kakvom
na one što idu
kud većina kreće
i na one rijetke
što po neutrtom
traže put do sreće.

„Sve ovisi o tom
kojim je tko smjerom
krenuo od ploče
pred kojom se svatko
bar jednom našao
s nje da bi obavijest
čudnu pročitao:
– Namjerniče, ovdje puta
dalje više nema
odavle ga svatko
tek vlastitim hodom priprema!“

* * *
I gle,
aleje su prepune
onih što se od ploče vratiše,
lovor ili galge pripremljene
za one što u noć krenuše!

(Iz zbirke pjesama – Marijan Karabin:
U ZAČARANOM KRUGU,
Zagreb 1989.)

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime