Pisma jednog povratnika (18)

Dragi moji „Ausländeri“!

Već smo navikli da za vrijeme božićno-novogodišnjih blagdana baš i nema nekih važnih i zanimljivih događaja. Pa ipak baš na kraju novogodišnjega tjedna tri su me vijesti s naše hrvatske televizije tako dirnule, da jednostavno ne mogu izdržati, a da taj dirljivi doživljaj ne podijelim i s Vama.

Kao prvo, velikom dragošću i srećom ispunila me je vijest da je u subotu, 4. siječnja ove godine, ni manje ni više nego DVIJE STOTINE TISUĆA HRVATA (dobro ste pročitali: 200.000! – tko li ih je samo i na koji način tako brzo izbrojao?) svojim automobilima krenulo na skijanje u obližnju Italiju, Austriju i Švicarsku! Ne samo meni, koji koliko-toliko nastojim stvari procjenjivati što objektivnije, već prije svega našoj vladajućoj garnituri (bez čijeg blagoslova vijest zacijelo ne bi ni bila plasirana) ta činjenica, dakako, može poslužiti kao prilično uvjerljiv dokaz da u toj (pre)LIJEPOJ NAŠOJ i nije baš sve tako crno, kako to neki, naročito oni iz opozicije, tu i tamo žele prikazati. Kada sam o tome htio malo pobliže porazgovoriti sa svojim susjedom Ivekom, on me je, gotovo prekoravajući prekinuo:

– Vi ste, gospon dragi, jednostavno predugo vremena bili v stranjskom svietu, a da bi neke stvari ovde pri nas uopće mogli prav shvatiti. Pa kak vam tih dvijestotisuća baš niš ne govori? A vidite, meni je baš ta brojka nekak kakti jako poznata. Izgleda da ste zaboravili da v izbornoj (ili predizbornoj) godini, kakva je ova 2003., baš brojka od 200.000 opet more odigrati važnu ulogu! Jer, ak se zmislimo kakvu je ulogu odigralo onih obećanih 200.000 novih radnih mjesta, probajte si zamisliti kakvu bi tek ulogu mogla odigrati činjenica ak denes (naravno, zahvaljujući novoj vlasti) čak 200.000 Hrvata more iti na skijanje v inozemstvo! Pa to Vam je kak da ste pol izborov već unapred dobili!

Na moju primjedbu da činjenice, ako to zaista jesu, govore same za sebe, moj susjed Ivek, odjednom je, iz ne znam kojega džepa, spremno izvukao jedno sasvim drukčije tumačenje:

– A Vam, gospon dragi, ne dojde ni na kraj pameti, da bi tih 200.000, koji su 4.siječnja otišli na skijanje van, morti moglo biti točno onih 200.000, koji su, od kak imamo ovu socijalnu (da baš ne velim socijalističku) vlast, dobili onih 200.000 novih radnih mjesta, koje je stranka PM (čitaj: Pusić/Mesić, a ne – ne daj Bože – nekak drugač!) nezaposlenima obećala, a onda, kak se i šika, i obećanje ispunila! To Vam je sad to. A budući da ti novi zaposlenici v tak kratkom vremenu nisu mogli toliko zaraditi da bi si skijanje mogli priuštiti v ovoj našoj skupoj Hrvatskoj, ljudi se, eto, snalaziju kak moreju, pak peneze, tere su na tim novim PM-radnim mjestima zaradili, ideju potrošiti v jeftineše kapitalističke zemlje, kak su na primer Italija, Austrija i Švicarska!

– A, vidite, ja sam u prvi trenutak pomislio, da bi se tih 200.000, koji su na skijanje otišli u obližnje inozemstvo, možda moglo nekako povezati s onih famoznih 200 obitelji (čiji je broj u međuvremenu zacijelo i znatno narastao, već prema broju i sadašnjem položaju njihovih članova) koje su, kao što smo to puno puta čuli, navodno trebale „objediniti“ cjelokupno hrvatsko gospodarstvo i koje bi si, već kao takve, i nešto takva mogle priuštiti – pokušao sam i ja susjedu Iveku jednom uzvratiti „istom mjerom“. No, on je baš tu moju primjedbu shvatio kao još jedan dokaz više, da ja trenutačne prilike u Hrvatskoj jednostavno „ne kužim“, iako mu je bilo drago da me je brojka 200 (sa ili bez tisuća) ipak barem na nešto podsjetila.

Druga vijest, koja me se duboko dojmila, bila je, da samo u Bjelovaru (predpostavljam da taj simpatični hrvatski gradić ima između 20 i 30 tisuća stanovnika) trenutačno neuobičajeno veliki broj njih čeka da ide – u zatvor! (Brojku od čak 8000, za koju mislim da sam ju tom prigodom čuo, jedva se, eto, kao gotovo nemoguću, usuđujem i spomenuti, jer bi to konkretno značilo, da svaki treći do četvrti stanovnik Bjelovara trenutačno čeka na poziv da se prijavi na izdržavanje zatvorske kazne). Da ne naklapam i ne pogriješim u prosudbama, što li nam pak sada to znači, riječ sam odmah prepustio susjedu Iveku:

– Ta bi se pojava, gospon dragi, mogla tumačiti samo na dva načina, koji se međusobno ne isključuju:

Prvo: Moglo bi biti da je tamošnja nova gradonačelnica, koja je, kak svi znamo, ujedno i saborska zastupnica, konačno napravila reda v sudstvu, pa sad suci, nakon kaj su riešili silne zaostatke, a da bi opravdali svoja daljnja zaposlenja, sudiju kaj treba i kaj ne treba, i drugo:

Kak većina osuđenih nema posla, a to znači niti prihoda, to ljudi ne samo da dosuđene kazne nemaju s čim platiti, nego ih većina jedva čeka da more bar nekam zdoma prejti, pogotovo ak se tam čovek v redu i v miru more dost naspati, liepe odmoriti i, kaj je najvažneše, zabadav hraniti! – dodao je susjed Ivek, zadovoljan što sam ga ovaj puta opet slušao bez ikakvih svojih upadica.

Treća dirljiva vijest te večeri bila je u vezi s još jednom „rasprodajom“ Hrvatske, konkretno s prodajom „Sunčanog Hvara“ Slovencima, kojoj prodaji se protive ne samo domaćini Hvarani nego i koalicijski partner u vladi, stranka HSS. Iako mi je promaklo, što je s tim u vezi prethodno bio izjavio naš predsjednik vlade, vijest koja me je sada tako dirnula, glasila je, da su premijeru s Hvara poručili (zamislite, svi složno!) da to što je u vezi s tim rekao, jednostavno nije – istina! Ta poruka svih, ovaj puta ujedinjenih hvarskih čelnika, što je za prilike u Hrvatskoj gotovo nezamislivo, bila je tim dirljivija, što je, moram to reći, zvučala – jako uvjerljivo!
No, ako bi se sada među Vama pečalbarima zbog toga tkogod zabrinuo za daljnju sudbinu našega premijera, koji kao da, eto, nije rekao baš istinu, taj se slobodno može prisjetiti da je taj isti naš premijer nadživio i uvjerljivije – poraze! A do izbora tako i tako ima još vremena stvar i popraviti. Možda i on s nekih novih 200 (sa ili bez tisuća) obećanja! Samo da nam onda, ako ih i on ispuni, polovica naraštaja iz Hrvatske ne odmagli na (možda i trajno?) skijanje u obližnje, jeftino kapitalističko inozemstvo!
Nije isključeno da se u međuvremenu, kada Vi budete ovo pismo čitali, pitanje prodaje „Sunčanog Hvara“ riješi na ovaj ili onaj način, no na dirljivosti TV-vijesti da su se svi čelnici jednoga našega mjesta u nečemu složili i svome premijeru u brk rekli da nije rekao istinu, ništa se ne će izmijeniti.

Iz Lijepe naše – Vaš, uvijek Vam odani POVRATNIK!