Pisma jednog povratnika (20)

Dragi moji „Ausländeri“!

Kao što ja Vama pišem, eto, već dvadeseti put redom (stručno se to kaže: ispisujem i/ili uređujem kolumnu pod nazivom „Pisma jednog povratnika“) tako i u drugim medijima razni drugi kolumnisti uređuju i objavljuju svoje kolumne, odnosno svoja zapažanja i komentare na razne aktualne događaje. Bez imalo namjere da se u bilo kojem pogledu uspoređujem ili mjerim s poznatim kolumnistom Jutarnjeg lista Živkom Kustićem, koji je inače, koliko nam je poznato, svećenik grkokatoličkog obreda, za ovo svoje današnje „Pismo“ odlučio sam prenijeti Vam cijeli tekst koji je on u svojoj kolumni „Jutarnja propovijed“ objavio 26. travnja ove godine pod naslovom „Bez suđenja krivi“.

Činim to zato što svi mi koji na bilo koji način javno istupamo (svojim djelima, govorima, člancima, kolumnama i sl.) ujedno utječemo na stvaranje javnog mišljenja. A Živko Kustić u toj svojoj kolumni u kratkim crtama iznio je tako važne i za naš sadašnji hrvatski trenutak tako bitne misli, da smatram da bi jednostavno bila velika šteta da to ne pročitaju i barem neki od onih koji (taj) Jutarnji list nisu čitali. Evo toga teksta:

Živko Kustić: Bez suđenja krivi

Netko se usuđuje sastavljati popis osumnjičenih i odmah ih bez suđenja kazniti. Djelatnici Haaškoga suda sastavljaju popis osoba koje navodno pomažu generalu Gotovini da se tome sudu ne preda. Tko će se sve naći na tom popisu? Zar samo oni za koje sud stekne sigurnost da Gotovini pomažu u bijegu ili da ga kriju? Ali, kako to sud može znati i kako dokazati za svakog pojedinog osumnjičenog? Zabra-niti nekome slobodno putovanje u zemlje EU znači ograničiti njegova ljudska prava, znači kazniti ga. Sud kojemu su ljudska prava navodno svetinja sad će ih bez suđenja gaziti. A kako će se osumnjičeni moći braniti? Kako će netko znati da je na tom popisu? Što nam ostaje od europske vladavine zakona? Zar zakon: ili se pokloni ili se ukloni? A zašto građanin ne bi smio imati svoje drugačije mišljenje o optužnici protiv generala Gotovine? Ako im treba, za početak popisa imaju nas 550 koji smo potpisali javni zahtjev da se ta optužnica povuče. Ne zato što bismo znali da Gotovina osobno nije počinio ništa kažnjivo, nego zato što po našem mišljenju ta optužnica vrijeđa dostojanstvo svih sudionika Domovinskog rata, ugrožava izvorišta hrvatske nezavisnosti, gazi ponos hrvatskih domoljuba. Ako je Haagu samo do utvrđivanja generalove osobne krivnje, zašto nije preinačio optužnicu(*) da to bude svima jasno? Je li im do istine, ili do ugleda toga suda, ili možda do ostvarenja nekih njegovih nepoznatih zadataka? I što nam opet prijete novim optužnicama o kojima ni najviši čelnici Republike Hrvatske ne smiju ništa znati? Živimo li u hrvatskoj ili haaškoj državi? Što god tko cjepidlačio, teško je tvrditi da se hrvatsko javno mnijenje u tome vara. Zar doista treba smatrati zločincem svakoga tko bi znao gdje se Gotovina krije, a ne bi ga prijavio?(*podvukao autor ovoga „Pisma“).

Tako doslovno uvaženi Živko Kustić u svojoj kolumni. Ja ju prenosim u cijelosti jer se s njome slažem i jer želim da ju što veći broj Hrvata pročita, tim više što je pisana tako jednostavnim, a tako uvjerljivim i svakome razumljivim riječima. Činim to naročito i zbog onih redaka koje sam u njoj osobno podvukao, jer nam još uvijek neki ljudi u Hrvatskoj prodaju maglu izjavama da taj naš general zapravo ima „bogomdanu“ prigodu da svoju nedužnost pred tim sudom i dokaže, prešućujući činjenicu da se Haagu „živo fučka“ za generalovu osobnu krivnju, ali da mu je, naprotiv, i te kako stalo dokazati Hrvatskoj da je njezina borba za neovisnost utemeljena na – zločinu! Jer da to nije tako, zbog čega bi taj sud inzistirao na tome, da taj, za hrvatsku državu neodrživi dio optužnice uporno ne izmijeni ili jednostavno ne izostavi?! A sve dok to taj sud ne učini, Hrvatska kao država, ukoliko to jest i ukoliko to i nadalje želi biti, ne bi smjela po takvoj optužnici s njim surađivati. Ni pod koju cijenu! Stoga ovo „Pismo“ smatram tek svojim skromnim prilogom da obnašatelji vlasti kod nas ne prestanu ulagati sve napore, sva znanja pa i sredstva za preinaku te za Hrvatsku neprihvatljive optužnice, umjesto da, kako čitamo u dnevnom tisku, pripremaju raspisivanje nagrade za uhićenje generala, koji je očito jedan od najzaslužnijih između ostaloga i za to da su raspisivači nagrade danas na položajima na kakvima zacijelo ne bi bili da nije bilo njega i onih njega dostojnih. I zar treba ponoviti: Ne zato što bismo znali (ili tvrdili) da general Gotovina osobno nije počinio ništa kažnjivo, nego zato što (takva kakva jest) ta optužnica vrijeđa, ponižava i ugrožava izvorišta hrvatske nezavisnosti(!), zbog čega, sve dok je takva, u Hrvatskoj po njoj nitko ne bi smio postupiti! Koliko znamo upravo to su i razlozi zbog kojih ju ni general, sve kada bi ju kao čovjek i prihvatio, kao hrvatski rodoljub i branitelj ne može uvažiti.

Iz Lijepe naše – Vaš, uvijek Vam odani – POVRATNIK!

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime