Thompson u Joni 2003.

U subotu 17. svibnja 2003. održan je u Eishalle u Rapperswilu (Jona) veliki koncert, prvi u nizu nove europske turneje Marka Perkovića Thompsona. Svakako da za to treba prije svega zahvaliti besprijekornoj organizaciji i neumornom radu nekoliko desetaka misijskih suradnika na čelu s voditeljem HKM St.Gallen fra Vladom Erešom. Veličanstven koncert. Nekoliko tisuća, uglavnom mladih ljudi. Nije važno da li je bilo tri, četiri, pet ili šest tisuća gostiju (mladi do 16 godina ulazili su besplatno, a njih je bilo najviše) važno da je koncert prošao dostojanstveno, mirno, bez ikakvih izgreda.

Nakon napetog iščekivanja (čekalo se da svi uđu u dvoranu) i najave fra Vlade Ereša na binu izrešetanu snopovima spot-reflektora izašli su najprije članovi banda, a potom Marko. Već u prvim taktovima “Čavoglava” osjetilo se koliko se akumuliralo energije za vrijeme malo duže stanke i ne nastupanja. Osjetilo se da ponovni kontakt s vjernom publikom godi članovima banda koji su se toliko uživili u atmosferu da se to osjetilo u svakom akordu gitare i udarcu bubnja. Neke su pjesme malo dorađene u aranžmanima i može se uopćeno reći da je band puno bolje zvučao nego na nedavnom koncertu u Buchsu. Vjerojatno je tome “krivo” i savršeno ozvučenje i besprijekoran rad ton-majstora, a svakako su i vizualni efekti (rasvjeta s ornamentima, stroboskopska svjetla, spotovi…) doprinijeli općem dojmu.

Sam koncert tekao je gotovo uobičajeno; nizali su se hitovi: E moj narode, Anice, kninska kraljice… a pravu euforiju u prvom dijelu nastupa izazvala je pjesma Lijepa li si koju je publika gromoglasno otpjevala zajedno s Markom. Očekivalo se da će Tiho Orlić otpjevati nekoliko pjesama s albuma koji je u pripremi, no otpjevao je samo svoj hit Daleko je, ali i to je bilo dovoljno da u publici nastane euforija. Ljudi iz osiguranja pobojali su se da će prsnuti metalna ograda koja je bila postavljena par metara ispred bine.

Naravno da je nakon ovakvog nastupa teško bilo nastupiti fra Radovanu i Šimunu Ćoriću. Ova su dva iskusna kantautora nastupili kao spona za između dva dijela Thompsonovog koncerta i zanimljivo je da su, iako su nastupili u nezgodno vrijeme, oduševili velik dio publike. Svoj su “posao” odradili odlično, no ipak se primjetila stanovita razlika u izvježbanosti, rutini scenskog nastupa, uigranosti s prethodnicom. Mora se napomenuti da je tome razlog i relativno velika udaljenost koja onemogućuje redovite probe (Solothurn – Heilbron (D)).

Nakon poduže stanke publika je već postala nervozna, no tada su se opet ugasila svjetla i samo je bina bila osvijetljena uskim spotovima. Nastavljeno je još žešćim ritmom. Ne zna se da li je više publiku podigla pjesma Moj Ivane ili Daleko, daleko ali bili su brojni oni koji su ostatak koncerta proveli na ramenima nekog prijatelja, često držeći u rukama natpise mjesta odakle dolaze: Stuttgart, Freiburg, Bern, London….. Opet je izvedena skladba Lijepa li si, himna hrvatske mladeži. Marko je predstavio svoje prijatelje iz banda, a oni su se predstavili i sami solo-dionicama na svojim glazbalima. Marko je na kraju zaželio jednu zajedničk fotografiju sa svojom publikom i bandom. Potom je pozvao mlade da vole i poštuju svoju domovinu, svoj narod i da slijede one ideale koje i on spominje u svojim pjesmama.

Nakon završetka ovog koncerta sa sigurnošću možemo reći da je ovo do sada najveći koncert ikad održan za Hrvate u Švicarskoj, a po svom naboju i kvaliteti ujedno i najbolji. U budućnosti će se koncerti mjeriti novim mjerilima; prije i poslije Thompsona u Joni.

Ivan Ivić

Image Image

Image Image

Image Image

Image Image

Image