Jasenko Houra (Prljavo kazalište) interview

Jasenka Huoru, leadera grupe Prljavo kazalište, prvi put sam susreo pred četrnaest godina, kad sam s kolegom Anđelkom Kaćunkom radio interview za List mladih MI, mjesečnik hrvatske katoličke mladeži.

Bilo je to vrijeme kad su se u zraku počele osjećati oderđene promjene u hrvatskom društvu. Svakako je na te događaje pomalo utjecao i sam Houra. Njegova pjesma Mojoj majci (Ruža hrvatska) obilježila je to razdoblje i uz BBB (Bad Blue Boys) i neke druge pojave predstavljala na neki način “buđenje” hrvatstva među mladima. Nedugo nakon toga, velikim koncertom na Jelačićevom trgu, Jasenko i kompanija oduševili su pola milijuna mladih. Bio je to najveći koncert ikad održan u Hrvatskoj. Jasenko Houra bio je tada jedan od rijetkih “faca” koji se usudio dati interview jednom “reakcionarnom ” glasilu kakav je bio mjesečnik MI. Prigoda za drugi razgovor bio je nedavni koncert Prljavaca u Dietikonu.

– Razgovarali smo prije četrnaest godina, što se u međuvremenu promijenilo u Hrvatskoj u tvom životu?

– Huh, puno toga, mi živimo na jednom “vjetrovitom” području na kojem se neke stvari događaju vrlo brzo. Teško je sada reći što se sve događalo u Hrvatskoj u ovom proteklom periodu. Bilo je jako puno toga, nekih dobrih stvari i nekih loših. Jako je teško sada donositi neke ocjene. Ipak je potrebna neka vremenska distanca da bi se mogli donositi neki objektivni sudovi. Buduće generacije, naši potomci moći će o tome možda govoriti trezvenije, neopterećeno. Na nekim vlastitim greškama koje smo počinili trebali bi neke stvari naučiti, a i naučili smo i mislim da smo sada u nekoj mogućnosti da ovu našu državu uredimo onako kako bi trebalo. Mi već nismo toliko upitni, ali bi trebali stvoriti neke uvjete za dostojan, normalan život naše djece, a ne da moraju svoj život, svoju egzistenciju tražiti izvan svoje domovine. Naučili smo vjerojatno i to da kad dajemo svoje glasove nekom političaru ipak mislimo i na to kako će se riješiti neki lokalni problemi, urediti park, dječje igralište, ceste, a ne da budemo uvučeni u neka velika “globalna” razmišljanja i obećanja.

– U predizbornoj kampanji nastupali ste za HDZ. Smatrate li da će pobjedom HDZ-a na ovim izborima nastupiti bolji dani za Hrvatsku.

– To je gotovo nemoguće. Naša domovina se nalazi u tako teškom položaju, opterećena ogromnim dugom, tako da je nemoguće napraviti neku veliku promjenu. One večeri kad smo pratili rezultate izbora rekao sam g. Sanaderu – Ivo, nek ti Bog pomogne. Znam da neće biti lako voditi ovakvu državu. Svaka beba koja se trentno rodi u Hrvatskoj već od rođenja je opterećena s 5000 dolara duga.

– Da ipak malo promijenimo temu, ti si ipak prije svega glazbenik. Prije dvadesetak godina bio si jedan od pionira tzv. novog vala, punka na hrvatskoj glazbenoj sceni, gdje sebe i grupu svrstavaš danas. To više nije punk, a nije ni neki klasični rok, ima puno elemenata i popa, s jakom autorskom notom.

– Određene godine donose neku realnost, nema više mladenačke euforije. Teško je u ovim godinama pjevati o nekim stvarima koje su opterećivale mladeđ tog doba, a i glazbeno se svaki autor razvija u nekom novom smjeru.

– Nedavno ste izdali album “Radio Dubrava”, kako se prodaje taj novi album?

– Dobro, međutim tu treba spomenuti da je album izdan pod etiketom kuće Dancing Bear koja ne forsira baš neku prodaju pod svaku cijenu, po kioscima, marketima, već se album distribuira isljučivo kanalima te kuće, bez nekih trgovačkih zvarzlama, akcija. No, unatoč svemu jako se dobro prodaje. Ja sam tu prodaju nekako prestao pratiti kod srebrne tiraže jer su kod te točke pokriveni svi troškovi, no morate znati da je Hrvatsku zahvatio neki nemoral neplaćanja, a veliki su problem i nezakonite kopije koje se prodaju na raznim tezgama.

– Neki se izvođači tuže da im strašno opada prodaja nosača zvuka. Glavni razlog vide u “skidanju” pjesama s Interneta, ali i u najezdi izvođača tzv. narodne muzike. Ja sam u jednom mom tekstu postavio tezu da se u dijaspori više sluša takva glazba nego tzv. zabavna, pop, rock itd. Kakva je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju?

– Još gora. Mogu sa sigurnošću reći da su narodnjaci u Hrvatskoj “pregazili” ove druge. Vi možda toliko ne poznajete tu situaciju jer mediji to toliko ne prate. Ja nemam neki određeni stav o tome jer smatram da ne postoji dobra i loša glazba. Ne gledaju svi ni van Gogha. Netko voli sliku jelena koji pije vodu ili goblene.

– Osim vas večeras ovdje nastupa i Mate Bulić, pjevač kod kojeg je latentan taj “narodnjački štih”. Da li to treba shvatiti kao mudar potez organizatora, koji tako jednim udarcem želi ubiti dvije muhe, tj. zadovoljiti publiku iz oba tabora; narodnog i zabavnog?

– Pa ta “kombinacija” mene nimalo ne smeta, imate tu ljudi koji preferiraju jedan ili drugi stil, a ima vjerojatno i onih koji slušaju i jedno i drugo. Tu ima vjerojatno i mladih ljudi , koji su tu rođeni, koji još nikad nisu čuli Prljavo kazalište, već su došli iz neke radoznalosti. Moji klinci tek su nedavno bili na našem koncertu, oni daleko bolje poznaju pjesme Eminema.

– U dvorani ima preko tisuću ljudi i vjerojatno će biti dobar koncert. Međutim, neki hrvatski izvođači nemaju mogućnost baš uvijek nastupati za svoje sunarodnjake u inozemstvu. Ovih dana je onemogućen Thompsonov nastup u Nizozemskoj.

– Nisam baš pratio te stvari, imam jako puno obaveza. Velika turneja je na pomolu i veliki koncert u Zagrebu 22.12.

– Smatrate li ipak da u njegovom nastupu ima previše neke nacionalističke ikonografije koja bi mogla smetati pripadnike nekog drugog naroda?

– Ma mislim da je sve to pretjerano. Ja Marka pratim još od “Čavoglava” i gledam ga samo kroz prizmu glazbenog kolege, nikad se nisam opterećivao tim nekim pričama sa strane. Marko je vrlo drag dečko i iskrno smatram da on kao osoba nije opterećen tim stvarima.

-A Balaševićev novogodišnji koncert u zagrebačkom Domu sportova?

-Pa ni to ne pratim. Nemam protiv nikoga ništa, došlo je vrijeme kad se mora reći – dosta, hoćemo ili nećemo. Ako netko voli tu glazbu zašto je ne bi slušao. Glazba je jedna lijepa stvar koja omogućuje da se neke stvari stave na svoje mjesto, da se neki narodi pomire. Najgore da idete miriti dva naroda igranjem nogometa ili nekog drugog elementa koji predstavlja nacionalnu strast. To treba napraviti elegantnije, kroz balet, glazbu, likovnu umjetnost.

– Iz dvorane dopiru povici, vidim da je publika nestrpljiva, neću te više zadržavati. Hvala na ovom razgovoru.

– Molim. Pozdrav svim Hrvatima u Švicarskoj …. i sretan Božić.

Ivan Ivić

Image

Image

Image

Image