Sastanak udruga, stranaka i medija u Zürichu

Image Na neformalnom sastanku hrvatskih udruga, nekih stranaka i predstavnika medija koji djeluju na području Švicarske u konzulatu u Zürichu se 11.11.2004. skupilo tridesetak osoba.

Nakon kratkog uvoda generalnog konzula Nenada Hölbla pokušalo se naći odgovor na pitanje: kako da hrvatske udruge, koje djeluju na ovom području, budu što učinkovitije, da ne dolazi do kolizije raznih termina i kako što bolje koordinirati rad tih udruga. Danas su druga vremena, drugačijeg karaktera nego što je to bilo u vrijeme osnivanja hrvatske države – istakao je konzul Hölbl – i više nema potrebe za nekim djelatnostima za kojima je to bilo tada. Prije nekoliko dana slavili smo 15-godišnjicu osnutka HDZ CH kao prve stranke izvan Hrvatske. Tada je to bilo jako važno, no danas kad je Hrvatska jednom nogom već prešla prag Europske Unije i kad u Hrvatskoj vladaju stabilni odnosi, ta djelatnost koja je bila vazna za vrijeme stvaranja drzave, danas je zamijenjena drugim oblicima djelovanja. Tako je i s humanitarnom djelatnošću. Više ta potreba za humanitarnim akcijama nije toliko od presudne uloge kao za vrijeme agresije na Hrvatsku.

Hrvatske udruge i kompletna hrvatska populacija u Švicarskoj je jedna konstanta, a osoblje konzulata je samo jedna varijabla koja se mijenja nakon nekoliko godina. Zato je potrebno da taj hrvatski korpus sam stvori jednu određenu strukturu koja bi bila neovisna o personalnim promjenama u diplomatskim predstavništvima. Svaki novi djelatnik konzulata koji dođe u Zürich uvijek počne iz početka i mora upoznavati teren na koji je došao. To nužno dovodi do prekida u nekim aktivnostima, a upravo je kontinuirani rad i koordinacija svih aktivnosti jamac da će sve dobro funkcionirati. Bez obzira na raznorodnost djelovanja (sport, kultura i ostale društvene djelatnosti) treba pronaći onaj dio stvari od zajedničkog interesa i pokušati na njima poraditi.

Jedna od vrlo važnih stvari u djelovanju je informiranost. Često se desi problem – istakao je konzul Hölbl – da na adresu konzulata dođu tri različita poziva, za tri različite manifestacije koje se održavaju na jednom uskom području. Naravno da je tada nemoguće prispjeti na sve te manifestacije, a logično je i to da će neke od tih priredbi podbaciti i po pitanju posjete. To sa sobom vuče frustracije samih organizatora koji su uložili određeni trud u organizaciju te priredbe. Zato je – po mišljenju konzula Hölbla – važno da se na neki način obznane, izmjene planovi i programi pojedinih udruga i da do te kolizije više ne dolazi. Tu važnu ulogu igraju pojedini mediji koji djeluju na ovom području; prije svega dva internet-portala, zbog brzine informacija i interaktivnosti (croatia.ch i hrvati.ch), zatim četiri tiskana kvartalna glasila (Movis, Glasnik HDZ-a, Libra i Društvene obavijesti) te HKR.

Jedan od ciljeva ovakve koordinirane djelatnosti je i briga za drugu generacije i njihovo uključivanje u postojeće udruge ili poticaj stvaranja novih, njima zanimljivih udruga. Moralo bi se definirati što zapravo žele ljudi koji žive ovdje, koji su ciljevi i planovi i unatoč ograničenim tehničkim sredstvima može se realizirati barem jedan dio tih želja. Ako startamo danas – istakao je Hölbl – za godinu, dvije će ta struktura toliko ojačati i biti na tom nivou da se promjena u diplomaciji neće ni osjetiti. Kao primjer potrebe koordiniranog djelovanja naveo je primjer privatne inicijative grupe ljudi koji su skupljanjem potpisa pokušali ukazati na nepravilnosti u terminologiji švicarskih medijia gdje se, i nakon trinaest godina Hrvatske, još uvijek koriste izrazi: Ex-Yu, Balkanci itd. Naravno da je ta inicijativa pozitivna, ali bi cijela stvar imala daleko veću težinu kad bi to bio plod jednog koordiniranog, masovnog protesta. Na tu temu su se kratko nadovezali Zvonimir Mitar i Josip Soldo koji su prisutne upoznali s rezultatima te akcije.

Nakon uvodnog izlaganja Nenada Hölbla počela je diskusija. Zvonimir Mitar je odmah na početku istakao da bi bilo potrebno pisati zapisnik o ovom skupu, dok je konzul Hölbl ipak radije isticao neformalnost. Zdravko Jelenović, konzul savjetnik, koji je u konzulatu zadužena za kulturu, obrazovanje i pitanja integracije složio se s Mitrom i rekao da ono što nije zapisano nije ni bilo, dakle, samo jedno simpatično sijelo. (Osobno smatram da je Hölbl težio neformalnosti iz tehničkih razloga; nemoguće je pozvati predstavnike baš svih udruga i teško je definirati baš neke službene kriterije po kojima bi netko trebao biti prisutan, a netko ne). Jelenović je nadalje dodao da nemamo odgovarajući sustav komunikacije. Tu tvrdnju temelji na činjenici da, po nekim listama, u Švicarskoj djeluju ili "životari" 138 udruga. Između tih samih udruga nema komunikacije. Konzulat nema kompetencije da se bavi operativom unutarnjih odnosa tih udruga. Po njegovom mišljenju, jedan važan korak u animaciji aktivnosti tih udruga bio bi jedan upitnik s pitanjima o magistralnim problemima koji muče hrvatsko iseljeništvo. Da li je to obrazovanje djece, asimilacija, povratak u Hrvatsku ili nešto teće? Kao mali korak koji bi vodio do bolje komunikacije i eventualnog slanja takvog upitnika je i skupljanje točnih adresa prisutnih koje je uslijedilo nakon tog izlaganja. Ivan Roščić, predsjednik HDZ-a za Švicarsku izrazio je žaljenje da ovdje u Zürichu, središtu s najvećom koncentracijom Hrvata još od 2000. godine nismo u stanju zajednički obilježiti Dan državnosti, a u malom Buchsu se prošlog vikenda okupilo preko 1000 ljudi.

Zbog drugih obaveza je pisac ovih redaka napustio ovaj skup prijevremeno, tako da ne mogu točno reći što je bilo u drugom dijelu sastanka. Po istupima i reakcijama sudionika u prvom dijelu vjerujem da je i kasnije bilo konkretnih i afirmativnih prijedloga koji će biti u skoroj budućnosti i realizirani. Po mom mišljenju ova ideja je dobra (mada ne i prva te vrste). Dobra je po tome što smo i sami svjedoci da nešto s Hrvatima u Švicarskoj ne štima. Neke manifestacije za koje se proteklih godina tražila karta više danas okupe jedva stotinjak posjetilaca. Možda je glavni razlog u posustalom elanu članova pojedinih udruga, no svakako veliku ulogu imaju i neki relikti iz prošlih vremena koji su u pojedinim udrugama stvorili toliko balasta mržnje i jala da će biti potrebno još puno vremena da se te udruge konsolidiraju. Pojedincu koji se želi uključiti u neke aktivnosti i svojim radom doprinijeti nekom boljem položaju Hrvata u Švicarskoj gotovo je nemoguće djelovati u takvim okolnostima u kojima vladaju mržnja, jal, zavist, podbadanja, a i strah od sudskih procesa. Ima pojedinaca koji su dobar dio života "potrošili" boreći se neki boljitak Hrvata u Švicarskoj. Bolno je to kad to neko tako olako blati (pogotovu u elektronskim medijima).

Drugi razlog koji nije naveden na tom skupu, a tiče se organiziranja raznoraznih manifestacija je i privatni faktor. Sve češće se javljaju i privatni organizatori koji organiziraju razne koncerte i gostovanja hrvatskih (i inih) izvođača ovdje u Hrvatskoj. Po onoj narodnoj: dok se dva svađaju, treći profitira. Primjetno je i to da sve bolje budu posjećene regionalne zabave (Međimurci, Duvnjaci, Pećnik, Plehan-Derventa, Hercegovački Hrvati, Slavonci itd.). U toj hiper-ponudi raznih priredbi naravno da je nemoguće da sve budu dobro posjećene.

Dakle, da se vratimo na temu. Treba podržati ovu inicijativu (druge alternative nema), zaboraviti sitne interese, marginalizirati usijane glave, krenuti u akciju. Neka to u početku budu mali koraci, ali neka budu konkretni. Biti će stotine "kritičara" i pametnjakovića koji ću uvijek "znati jednu više", ali na to se ne bi trebalo obazirati. Vratimo opet hrvatsku riječ i pjesmu u dvorane. Dajmo mladima i drugu alternativu, a ne samo zadimljene disko-klubove, Big Brothere i narodnjake. I kao što je već prije rečeno, krenimo danas.

Ivan Ivić

Image
Uvodno izlaganje Nenada Hölbla.

Image
Zvonimir Mitar i Josip Soldo o pismu Ombudsmanu SF DRS-a.

Image
Zdravko Jelenović: Potrebno je definirati glavne probleme hrvatskog iseljeništva.

Image
Dio članova skupa.