Predstavljanje knjige Miroslava Međimorca u Švicarskoj

Nove knjige gospodina Miroslava Međimorca, “Piše Sunja Vukovaru” i “Frankfurtska veza”, pobudile su veliko zanimanje Hrvata u Švicarskoj.

Uspješno organizirano predstavljanje u Schaffhausenu zahvaljujemo profesoru Marijanu Karabinu, dugogodišnjem cijenjenom članu HKZ i gospodinu Tomislavu Babiću, vlasniku “Rtm Hotels & Restaurants”. Posebna zanimljivost te večeri bio je prijenos uživo na radio Sisak i preko interneta.

U Joni domaćini su bili HSK CH/FL, Zajednica Jona i Hrvatska katolička misija St. Gallen. Fra Ereš, misionar i dopredsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, posjetiteljima je pročitao, kako sam reče, “odličan osvrt našeg poznatog književnika, prof. Karabina”, kojeg na ovom mjestu donosimo u cjelosti:

Prevelika bi šteta bila da Miroslav Međimorec nije napisao ovu knjigu, kao što će prevelika šteta biti, ako tu knjigu ne bude pročitalo puno, puno ljudi. Osobno bih najradije da ju pročitaju svi Hrvati, i oni u Hrvatskoj i oni izvan nje, a naročito – mladi!

Ma, kakvi mladi. Pa takve stvari više ne zanimaju ni one već ostarjele, ni one između trideset i pedest, a kamoli mlade; nikoga, dragi prijatelju! – reći će mi mnogi i možda me proglasiti naivnim idealistom.

Pa ipak: ja i dalje ostajem pri svojoj prethodnoj tvrdnji, koju sam, dok sam još knjigu gotovo na dušak čitao, i svojim najbližima u više navrata ponavljao, s obrazloženjem, da će svatko, tko tu knjigu pročita, od tada na mnogo toga oko sebe, pa i u sebi samome, gledati – drukčije! I nikome i ni za koga ne ću unaprijed tvrditi kako drukčije baš on, ali za svakoga znam, da će to sigurno biti – drukčije. Ako ni zbog čega drugoga, a ono iz onog jednostavnog razloga, što će slike u knjizi opisanih dogođaja, kao i prikazi ljudi, njihovih mana i vrlina, strahova i junaštava, želja, patnji i nadanja, kako nam ih je predočio pisac Miroslav Miđimorec, svakome ostati utkane do u dno njegova bića, ma što tko bio i čime se god bavio! Te slike ostat će neizbrisive, čak ne toliko zbog svojih djelomično užasnih ljudskih stradanja, koliko zbog izvanredne lakoće i inteligentne pronicljivosti, kojom nam ih je pisac u nas utkao, ubacujući uvijek ponovno zanimljive i produhovljene usporedbe, od onih iz svojega djetinjstva do onih iz ne tako davne nam zajedničke prošlosti, što knjigu čini još privlačnijom i čitatelju bližom.

Osobno mislim da je knjiga i vrlo puočna. I to ne samo za slučaj da se bilo tko, ne daj Bože, još ikada nađe u takvoj situaciji, koliko da čitatelja prisjeti, potakne da bude beskrajno sretan već i samo zbog toga, što još nikada, na primjer, nije morao – gledati smrti u oči! A već je ta pouka od neprocjenjive vrijednosti, i za one što često iz obične obijesti, hinjenog junaštva ili lažnog izobilja danomice ginu na našim cestama, kao i za one što iz neimaštine ili beznađa privid sreće traže u kojekakvim suvremenim nastranostima i drogama.

Marijan Karabin

Image
Predstavljanje knjige u restoranu “Falken” u Schaffhausenu.

Image
Snimanje radio-emisije za Radio Sisak.