Ljerka Lukić u Münchenu

U organizaciji Hrvatskog obiteljskog kola (HOK) u prepunoj Dvorani Crkve sv. Gabrijela u Münchenu 9. travnja 2005. godine, dvosatnu Večer kulture je održala profesorica Ljerka Lukić, folkloristica i književnica iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kanade.

piše: Jelena Bobetko, München

Nazočne je prije svega iznenadila i oduševila Ljerkina jednostavnost i neumišljenost nakon svega što je u životu postigla te za to dobila pohvale i čestitke od uglednika diljem svijeta.

U sklopu obilježavanja Desete obljetnice života u Kanadi (15. ožujak 1995. – 15. ožujak 2005.) Ljerka Lukić se zaputila izvan Kanade. Nakon Književne večeri i Izložbe narodnih nošnji i ručnih radova u Hrvatskoj crkvi na Manhattanu u New Yorku 10. i 13 ožujka 2005., ova bosanskohercegovačka, hrvatska i kanadska stvarateljica je gostovala u Bosanskohercegovačkoj i hrvatskoj zajednici u Münchenu.

Predstavljajući gošću g. Ante Jeličić, predsjednik HOK-a, naglasio je da je njeno pjesništvo “nešto novo, čudno, izvanredno, jedinstveno, originalno, neponovljivo. Svoje ne zaboravlja. Iz njega živi. A svoju drugu domovinu i njezinu kulturu poštuje i ljubi.”

Pred nešto preko stotinu posjetitelja Ljerka je promovirala svoju pjesničku zbirku Snoviđenje(objavljenu u Hrvatskom putu, u Torontu, 2002.) Izvodila je pjesme iz djetinjstva, potom pjesme s ratnom i iseljeničkom tematikom, kao i one koje otkrivaju svijet kanadskih urođenika, proputovanih zemalja i drugih proučavanih kultura. Najveću pozornost posjetitelji su svratili na Ljerkine pjesme u kojima se povezuje bh, hrvatska i sjevernoamerička povijest i tradicija (Snoviđenje, Ćeten), na pjesme s motivima rata i mučenja, te na humorističnu pjesmu Bračno razumijevanje i velika ljubav kojom je najavljena nova zbirka, kao i na naputke o kanadskoj kulturi i višenacionalnosti. Nekoliko puta se izvrsno oglasio i g. Dražen Babić, gitarist.

Ljerka je posebice oduševila svojim govorničkim, recitatorskim i glumačkim sposobnostima kao i kostimom, što je suvremena stilizacija hrvatske narodnje nošnje iz okolice Živinica i Tuzle. “U izradbi ovog kostima korišćeni su najvredniji uzorci s narodnih nošnji iz hrvatskih sela: Par Selo, Ljubače, Cerik, Husino, Lipnica, Bistarac, Šikare, Breške, Dokanj, Drijenča, Lug, Gornja Mala, Atlić Mala…”, kaže Lukićeva čiji se radovi objavljuju diljem svijeta na hrvatskom, engleskom, poljskom, korejskom…

Proteklih godina Lukićeva je puno nastupala na kanadskim književnim večerima i festivalima, sudjelovala u znanstveno-umjetničkim diskusijama, izlagala svoje narodne rukotvorine iz Domovine, pomagala organiziranje svakovrsnih manifestacija na kojima je promovirala bosanskohercegovačku i hrvatsku tradiciju o svom trošku. Sve je ovo naišlo na ignoriranje i ljubomoru od odgovornih u Bosanskohercegovačkoj i Hrvatskoj zajednici u Kanadi, ali istodobno i na veliko zanimanje i pohvale od kanadskih uglednika, političara i kulturnjaka. Ljerkin rad su posebice primijetili i pohvalili gradonačelnik Toronta David Miller i premijer Ontarija Dalton McGuinty. Za postignute rezultate su joj čestitali Sveti Otac Papa, uzoriti kardinali Vinko Puljić i Josip Bozanić, Kraljevska obitelj iz Velike Britanije, obitelj Kennedy iz Sjedinjenih Američkih Država te mnogi drugi velikani diljem svijeta.

“Sve su mi ove preporuke omogućile da podignem kredit iz Kanadske banke i zaputim se po svijetu, tamo gdje me pozivaju i gdje postoji veliko zanimanje za moj rad”, optimistično zaključuje ova neumorna stvarateljica koja se prvo zaputila na Floridu preko Božića i Nove godine gdje se susrela sa svojim dragim Bosancima i Hercegovcima. Vrlo su inspirativni bili posjeti “Domu i muzeju nobelovca Ernesta Hemingwaya” na mondenskom Key Westu, te “Muzeju Salvadora Dalija” u fascinantnom St. Petersburgu. Odmarajući se u Orlandu, Miamiju i na floridskim plažama Ljerka je prikupljala snagu za predstojeće nastupe diljem svijeta.

Prof. Lukić i HOK se zahvaljuju svima koji su došli na ovu Književnu večer, a posebice g. Nikici Džambi, konzulu Bosne i Hercegovine i g. Marku Periću, konzulu Republike Hrvatske. Uvažene su osobne isprike g. Vladimira Jerića, generalnog konzula Republike Hrvatske i g. Stephanea Charbonneaua, generalnog konzula Kanade, za nedolazak uslijed hitnih opravdanih razloga. Također se svi zahvaljujemo na pozdravima i čestitkama Lukićevoj iz Ureda g. Paula Duboisa, veleposlanika Kanade u Berlinu, koji nisu mogli nazočiti zbog preseljenja Veleposlanstva iz jedne zgrade u drugu.

“Ipak najveća zahvalnost ide HOK-u za plaćanje mog putnog troška, te obitelji Jelene, potpredsjednice HOK-a, i Mladena Bobetka koji su osigurali smještaj za mene i moju mamu Ružicu. Za nas je ova posjeta Munchenu bila vrlo emotivna zbog životne nesreće mog oca Mije koji je radeći na privremenom radu u Munchenu i Augsburgu 1972. nastradao i ostao teški invalid u trideset sedmoj godini života. Nakon trideset i dvije i pol godine mama i ja smo se zajedno našle ovdje i posjetile Augsburg. O očevoj tragediji, kao i o mom mrtvorođenom sinu Miji, pišem više u mom romanu.” Velika zahvalnost je odana i HOK-ovim vrijednim djelatnicama koje su uz obitelj Bobetko priredile bogati domjenak: Ivana Soldo, Bosa Nott, Serafina Đurašin, Marija Turčinov, Ružica Poljak, Ljubica i Antonija Jeličić, Ana Marić, Kata Uložnik, Andrijana Malekinušić…

“Nastup u Münchenu je vrlo značajan za mene zbog susreta s našim ljudima, stvaranja novih kontakata i prodaje mojih knjiga, te posjete Njemačkom muzeju i Pinakoteci. Naročito zadovoljstvo i čast su mi bile posjete Goetheovom Domu i Muzeju u Frankfurtu i Hegelovom Domu i Muzeju u Stuttgartu. Vraćam se u Toronto jako sretna i zadovoljna”, zaključuje prezauzeta aktivistica koja promiče bosanskohercegovačku, hrvatsku i kanadsku kulturu radosno najavljujući: “Nadam se da ću uspjeti ostvariti svoj san i odazvati se na pozive u Australiju, Čile, Englesku, Japan, Francusku i naravno u Domovinu.”

Na kraju izdvajamo nekoliko komentara. G. Ivan Nott je ocijenio ovu večer jako interesantnom i lijepom. Prof. dr. Nikola Soldo je rekao da je sve bilo na visini i da nije doživio ljepšu kulturnu večer. G. Mato Radoš je naglasio da ako postoji kulturna večer, onda je to upravo ova kulturna večer; bez ikakvih zamjerki. Gđa Ljubica Jeličić je doživjela Ljerkin nastup vrlo intenzivnim a gđa Antonija Jeličić je primijetila da Ljerka nije samo pjesnikinja, nego i velika glumica.

Ovoj svečanoj večeri je nazočilo i nekoliko Nijemaca. Ugodno iznenađenje našoj sjevernoameričkoj pjesnikinji i kolekcionarki su priredili gđa Marianne i g. Dieter Vogel, nakladnik, svojim poklonima među kojima je i tkani laneni ručnik kojeg je izvezla Mariannina baka s početkom proteklog stoljeća.

HOK je u proteklih petnaest godina uspješno organizirao pjesničke večeri, promocije knjiga i večeri dijaloga (kulturne, političke i sociološke teme). Večer kulture s Ljerkom Lukić ostaje za pamćenje po svojoj osobenosti, kvalitetu i dostojanstvu. Gošći je upućen poziv za povratak u Europu.

Ljerka Lukić, rođena u Živinicama 1962. godine (sjeveroistočna Bosna i Hercegovina), a nastanjena u Torontu (Kanada) od 1995., postigla je veliki uspjeh sa svojom prvom knjigom pjesništva “Snoviđenje” (Hrvatski put, Toronto, 2002.), sa svojim izložbama kostima s folklornim elementima, te sa svojim recitatorskim i glumačkim nastupima. Ljerka ima tri državljanstva i tri putovnice: bosanskohercegovačku, hrvatsku i kanadsku.

Na Pedagoškoj akademiji u Tuzli je diplomirala 1983., a na Pedagoškom fakultetu u Osijeku 1986. godine. Dobitnica je “Zlatne značke” Tuzlanskog sveučilišta (1983.) kao najbolja studentica Pedagoške akademije od osnutka. Predavala je u Srednjoškolskom centru u Živinicama. Magistrirala je hrvatsku filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kod akademika Miroslava Šicela 1992. godine. Radila je kao lektorica u “Hrvatskom Caritasu” u Zagrebu. U Torontu je završila program TESL, što je predavanje engleskog kao drugog jezika za novodošle. Predaje sve stupnjeve od početnih i specijalnih za potrebite, do akademskih koji su uvjet za sjevernoamerička sveučilišta. Hrvatski jezik i kreativno pisanje predaje privatno. Počasna je članica “Američke nacionalne akademije za umjetnost načinjenu iglom” i “Udruge logoraša sjeveroistočne Bosne”. Članica je “Torontske škole kazivača priča”, Kanadskog PEN Centra i mnogobrojnih umjetničkih i znanstvenih institucija i udruga diljem svijeta. Za više naputaka – brzoglas: 416-534-5442, e-mail: Ljerka-Susan@Rogers.com adresa: 900 Dufferin Street, P. O. Box 24026, Toronto, Ontario, M6H 4A9 Canada

Image