Koordinacija ili integracija

Kao što smo mogli pročitati na stranicama croatia.ch od 15.11.2005., održan je u Badenu 11.11.2005. godine sastanak hrvatskih udruga s šireg područja Züricha (onaj dio koji pokriva Konzulat RH iz Züricha).
Točno istog dana, prije godinu dana, dakle 11.11.2004. (na dan Sv.Martina) održan je u prostorijama Konzulata RH u Zürichu prvi sastanak. Osim istog datuma, ta dva sastanka nažalost nemaju baš puno zajedničkih točaka.

Počnimo od početka, od samog naslova. Naslov teksta je "Radni sastanak Hrvatske radne grupe za integraciju". Ako usporedimo članak koji je na tu temu objavljen na hrvati.ch 11.11.2004. onda vidimo da su se stvari potpuno okrenule. Ti su sastanci zamišljeni kao način koordiniranja rada hrvatskih udruga koje djeluju na gore spomenutom području. Međutim, sad se tu uvukla jedna magična riječ koju neki naši Hrvati toliko vole i u kojoj vide šansu za neke svoje sitne interese – integracija. U biti su to dva različita pojma: hrvatske udruge i integracija.

Svaki pojedinac, Hrvat koji živi u ovoj zemlji dužan je poraditi na tome da se uklopi, integrira u društvo u kojem živi. Poštuje li zakone ove države, ispunjava li sve svoje obveze, ne remeti život drugih i trudi se naučiti jezik znači da se želi što bolje uključiti u društveni život te zajednice. Za to mu ne treba neka radna grupa koja će mu pokušati dovesti nekog švicarskog glazbenika na zavičajnu zabavu neke hrvatske udruge. Ako se njemu sluša nekog takvog glazbenika on može otići na koncert i tu slušati tog virtuoza. Na tom koncertu će vjerojatno biti mnogo domaćeg stanovništva koji će govoriti domaćim jezikom, dakle prilika da upozna ne samo te ljude, već da nauči i jezik. A kad dođe na hrvatsku feštu hoće slušati hrvatsku pjesmu, hrvatsku riječ i pojesti neko hrvatsko jelo. Imam jednog kolegu koji živi u Zürichu, a rodom je iz Berna. U Zürichu imaju svoj Verein i tu govore svojim dijalektom, među svojim su ljudima, pjevaju svoje pjesme i nikome ne pada na pamet da tu dovede nekog Zürchera i da im drži predavanje o Zürichu. Svi su odlično "integrirani" u gradu u kojem žive, ali tih nekoliko sati mjesečno žele biti Bärner. Je li tu nešto loše?

Tako bi trebalo biti i s hrvatskim feštama. Nažalost, takvih hrvatskih fešti je sve manje. Upravo zbog tih raznoraznih "radnih" grupa, koordinacija, pametnjakovića koji gledaju samo svoje interese, a ne interese svog naroda. Takvi uvijek isplivaju kao lešinari čim vide neku prigodu. Ako usporedite sastav ljudi na prvom i drugom sastanku (u Baaru) vidjet ćete da su to različiti ljudi. Zašto? Zato što su neki ljudi vidjeli da se tu mlati prazna slama i odustali su od takvih sastanaka. Odlična prilika za već prije spomenute lešinare; uskoči tamo gdje se već nešto napravilo, malo to sve skupa uljepšaj riječima o integraciji i prodaj kao svoje aktivnosti, pa ćeš negdje skupiti poene i eventualno nešto ušićariti. Kad ste zadnji put bili na nekoj hrvatskoj fešti gdje je cijela dvorana bila popunjena? Nema toga više, a imamo u Švicarskoj preko 200 udruga??!! Sve bruji o kulturi, integraciji, na njemački jezik se prevode neke bedastoće koje sigurno nitko ne čita, a tisuće "normalnih" Hrvata doma sjedi i ne želi više nigdje prstom mrdnuti. Da, tisuće Hrvata, na desetke tisuća. A na raznoraznim tribinama, primanjima, "radnim" sastancima cirkuliraju uvijek iste osobe i trabunjaju uvijek iste stvari. Stručnjaci su za sve: politiku, klasičnu glazbu, vjeru, sport, integraciju, strašno su humanitarni i naprednih shvaćanja, pišu (nažalost nitko ne čita), diskutiraju, tuže se, polemiziraju, vrijeđaju preko elektronskih foruma.

Ovdje me muči još jedna tvrdnja iz tog članka. Tamo stoji da je diplomatski predstavnik RH dobio riječ na samom kraju sastanka da pozdravi sve prisutne. Kako to? Ukoliko me moje pamćenje služi, ti su sastanci počeli upravo u konzulatu i na inicijativu ljudi koji tamo rade.

Ivan Ivić