Ćiro Blažević s Hrvatima u Schaffhausenu.

Miroslav Ćiro Blažević, legendarni izbornik “Vatrenih” od nedavno trenira švicarski klub Xamax iz Neuchatela. Ćirin comeback u zemlju u kojoj je proveo gotovo 24 godine mnogi su u Hrvatskoj tumačili kao kraj Ćirine karijere ali već nakon desetak odigranih utakmica Ćiro je uspio ovaj klub podignuti s dna ljestvice.

Koliko Švicarci očekuju od Ćire najbolje pokazuje činjenica da je na državnoj televiziji nedavno prikazan dokumentarni film u trajanju od pola sata, koji sadrži uglavnom materijale dok je još Ćiro aktivno igrao u Švicarskoj, a naročito snimke dok je vodio švicarsku nogometnu reprezentaciju (1973. – 1976.).

U nedjelju 12. ožujka Ćiro je sa svojim Xamaxom imao važnu utakmicu u Schaffhausenu. Da bi momčad bila u nedjelju što spremnija, Ćiro je odlučio put Schaffhausena krenuti još u subotu. U kasnim večernjim satima, praćen snijegom, autobus je stigao u Schaffhausen. Ćirin dugogodišnji prijatelj, legenda hrvatskog nogometa u Schaffhausenu i najvjerniji navijač Dinama i Vatrenih, Mato Krajnović obavijestio je nekoliko Hrvata iz Schaffhausena o tom dolasku i malo društvo se okupilo u restoranu hotela Hohberg.

Ćiro se pojavio, kao i uvijek, elegantno obučen i s besprijekornom kravatom i neizbježnim šalom. S njim u društvu bio je i Luka Radman, poznati hrvatski kondicijski trener, trenutno na toj službi u Xamaxu. Razgovor je počeo temama oko nogometa, nedavnoj utakmici s Argentinom, podvalama nekih srpskih novinara, da bi se nastavio pričama Mate Krajnovića o njegovim navijačkim putovanjima. Mate je kao djelatnik tadašnjeg Swissaira plaćao tek desetinu avionske karte i ta pogodnost mu je omogućila, budući da je bio strastveni navijač, da posjeti gotovo sve nogometne utakmice koje je Dinamo ili hrvatska nogometna reprezentacija odigrala u inozemstvu. Možda sam na nekim utakmicama bio jedini Hrvat, recimo u afričkim zemljama – prisjeća se Mate – znam samo da smo u Casablanci, na stadionu ispunjenom s 50 000 gledatelja, ja i legendarni Mate Lončar imali hrvatske rekvizite, ali se nismo usudili zucnuti ili razviti zastavu. Njegovo vjerno navijanje upalo je u oči i nogometašima i funkcionerima i već dvadesetak godina je njihov gost u ložama. Tako je i upoznao i Ćiru Blaževića i već godinama njeguju kontakte.

Na pitanje kako se osjeća opet u Švicarskoj, Ćiro je odgovorio da mu je ovdje lijepo. Švicarci cijene moja dostignuća koja sam napravio za njihov nogomet – kaže Ćiro i nastavlja – Hrvati su vrlo nezahvalni, čas te dižu u nebesa, a nakon samo jednog neuspjeha bacaju te pod noge. Da sam za Švicarsku napravio ovo što sam napravio s Hrvatima (brončana medalja u SP u Francuskoj) bili bi mi zahvalni do groba.

Ivan Ivić podsjetio je Ćiru jednom fotografijom na te dane. Ivić je tada, radeći u reklamnoj agenciji Giger & Partner u Zürichu, realizirao diplomu koju je Sepp Blatter uručio Ćiri za treće mjesto. Agencija Giger & Partner tih je godina realizirala mnoge projekte za FIFA-u, a upravo je Ivan Ivić najviše radio na tim projektima (neke od tih diploma možete pogledati i ovdje ). Tu fotografiju, koja pokazuje Ćiru s tom diplomom, naručio je Remy Giger od agencije Keystone jer ju je vidio objavljenu u Tages Anzeigeru. Priskrbio ju je isključivo kao uspomenu Iviću koji je tada bio na odmoru u Hrvatskoj. Nakon 8 godina razveselila je i Ćiru i podsjetila ga na te slavne dane hrvatskog nogometa.

Smijem li zadržati tu fotografiju – upitao je Ćiro. Naravno, poklonit ću Vam još jednu sitnicu – odgovorio je Ivić i iz mape gdje čuva originalne primjerke tih diploma izvukao i nekoliko reprodukcija svoje poznate slike Hrvatica s trobojnicom. Ćiro je ostao zapanjen – Sine, pa nećeš mi vjerovati! Moja žena mi već nekoliko godina govori o toj slici! Ona ju je negdje vidjela i zna svaki detalj. Jao kako će se radovati. Sine, daj molim te napiši tu neku lijepu posvetu za nju. Nakon nekoliko minuta dogovaranja Ivić i Ćiro su se usaglasili oko teksta: Dragoj Neni, kao zahvalu za sve što je sa svojim suprugom napravila u promicanju Hrvatske! Potpis i datum. Posvetu je zatražio i Luka Radman, Ćiro je bio toliko oduševljen da je rekao da mu Ivić sutradan obavezno mora donijeti još barem 5 komada za njegove najbliže prijatelje. Jedna ide sigurno Jadranki Kosor – rekao je Ćiro.

Kad se već krenulo s sitnim poklonima, Branimir Petranović poklonio je Ćiri svoju autobiografsku knjigu Crni Anđeli i napomenu kako njegova i Ćirina biografija imaju neke zajedničke točke; neimaština u djetinjstvu i vrlo rano osamostaljenje i borba da se vlastitim snagama postignu neki bolji život. Ćiro je toliko bio oduševljen tim poklonima i druženjem da je odmah pozvao kelnericu da donese svima još po jedno piće, no ona je sve uljudno zamolila da je već davno “feierabend” i trebaju zatvoriti. Ćiro je podmirio sve troškove, bogato nagradio poslugu i pozvao sve da odu negdje drugdje.

Priča je nastavljena u Kronnenhofu u središtu starog Schaffhausenu. Dečki, sad ću vam ispričati jednu zanimljivost – nastavio je Ćiro – kad sam bio klinac, kod nas u Travniku je bio jedan urar specijaliziran za Doxu i Schaffhausen (IWC Schaffhausen). Mi smo se kod njega skupljali i on je nama zanosno pričao o tim preciznim mehaničkim satovima. Kad sam kasnije i sam, dolaskom u Švicarsku, radio u urarskoj industriji sjetio sam se tih njegovih priča. Kad sam se malo obogatio kupio sam si nekoliko IWC Schaffhausen satova (Ćiro ima zavidnu kolekciju luksuznih mehaničkih satova), ali vjerujte mi da još nikad nisam bio u Schaffhausenu! A 24 godine sam proveo u Švicarskoj! Dakle, ja sam večeras u gradu u kojem sam sanjao dok sam bio klinac, okružen prijateljima. Vidite kako život ispuni nečije želje tek nakon toliko godina. Morate me sutra odvesti do te tvornice, želim da je vidim bar izvana. Odvesti ćemo mi tebe jarane svugdje i na Rheinfall, i na Munot, i u IWC – dodao je Mate – ajde se ti sad lijepo naspavaj i sutra oko deset mi dolazimo po tebe i Luku.

Rečeno, učinjeno. Sutradan je uslijedio “spaziergang” kroz Schaffhausen, slapove Rajne, utvrda Munot, IWC. Poziv na ručak je Ćiro nažalost morao odbiti, obaveze prema klubu i zajednički ručak s igračima ipak imaju prioritet. Na kraju razgledavanja je Ivan Ivić poklonio Ćiri jedan svoj mali akvarel s motivom utvrde Munot i Rajne, te jednu brošuru o mjestu Neuhausen am Rheinfall koju je realizirao prošle godine.

U četiri sata popodne Ćirin Xamax odigrao je utakmicu protiv domaćeg Schaffhausena pod vrlo teškim uvjetima koja je završila rezultatom 0 : 0. Ovim vrijednim rezultatom u gostima Xamax se opet malo udaljio od dna tablice, zahvaljujući prije svega odličnoj igri vratara Tvrtka Kale, bivšeg Hajdukovca. Nadamo se da će Ćiro do kraja prvenstva opravdati povjerenje koje su mu ukazali čelnici Xamaxa i da će ovaj ugledni klub ponovno dovesti među prvih nekoliko momčadi švicarske lige.

Ivan Ivić

A sjećaš li se kad smo ono u Frankfurtu....

Ivan Ivić i Ćiro dogovaraju tekst posvete za sliku Hrvatice.

Branimir Petranović uručio je Ćiri svoju autobiografiju.

Paris 1998. Ćiro s diplomom koju je oblikovao Ivan Ivić.

Na slapovima Rajne. Luka Radman, Mate Krajnović, Ćiro i Branimir Petranović.

Na izlasku iz utvrde Munot.

Utakmica se igrala pod teškim uvjetima; snijeg i hladan vjetar.

Tvrko Kale, vratar Xamaxa, zaslužan je za ovakav ishod utakmice.

Na svakoj utakmici Schaffhausena brojni su i hrvatski navijači.