Piknik društva Vila Velebita

Image Udruga Vila Velebita osnovana je početkom devedesetih godina u Schaffhausenu i okuplja Ličane s područja Schaffhausena, ali ima i članova iz gotovo svih dijelova Švicarske. Učlanjuju se redovito obitelji i plaćaju obiteljsku članarinu. Trenutno su 124 obitelji učlanjene u udrugu i broj članova redovito raste. Nemaju problema ni s podmlatkom. Dvaput godišnje članovi udruge organiziraju piknik za članove i prijatelje.

U subotu 1. rujna 2007. ponovno su se okupili u Schaffhausenu, na prostorima oko streljane Brandtobel. Druženje uz ličke specijalitete, sportska nadmetanja i zabavni program već je dugo godina mamac za sve Hrvate u Schaffhausenu i okolnim kantonima. Tako je i u subotu, tokom popodneva i večeri, ovom pikniku nazočilo oko 600 Hrvata.

– Nitko nije brojao goste – napominje Nikola Ivanković, tajnik ove vrlo aktivne udruge i dodaje – ali je najbolji pokazatelj to koliko se potrošilo hrane i pića. Prodali smo preko 200 kilograma mesa. Tražilo se još, ali nažalost nismo mogli udovoljiti svima. Ljudi su ostali gotovo do četiri ujutro i neki su htjeli jesti i u to doba ali to više nije bilo moguće jer smo zadnju “peku” skinuli oko devet sati navečer.

Janjetina na ražnju, te teletina i janjetina ispod peke s mladim krumpirima za neke je dovoljan razlog da prevale i preko 150 km. Tako je bilo i s grupom Hrvata iz Menzikena koji su došli da oprobaju ove ličke specijalitete. Piknici “Vile velebita” odlikuju se uvijek prvoklasnom janjetinom.

– Nema tu nikakve tajne, niti specijalnog recepta – objašnjava Milan Bukovac dok lopatom postavlja novi žar na peku – važna je samo “sirovina”, meso koje se stavlja na ražanj i pod peku. Mi Ličani ne volimo puno filozofirati i stavljati svašta u peku; dobar komad mesa, malo krumpira, zaliti vinom i to je to. Kvalitet mesa je najvažniji.

A kvalitet štima, Milan sam nabavlja meso. Kao šumar i lugar u ruralnoj općini Wilchingen točno zna gdje se i kada koje janje ojanjilo. Odabire samo onu janjad za koju zna da je pasla slobodno po prostranim šumama Wilchingena. Teletinu nabavlja Joso Maras, mesar iz Marthalena, koji također dobro pozna sve stočare s tog područja.

No nisu samo ovi gastronomski specijaliteti razlog tako dobroj posjeti ovom pikniku. Tu su i sportska nadmetanja koja traju cijelo popodne. Posebno je omiljen turnir u boćanju koji okupi nekoliko ekipa i tradicionalno nadmetanje u bacanju kamena s ramena. Ove godine je kamen najdalje bacio Željko Margeta, rodom iz Bilaja, koji živi i radi u Winterthuru.

Zabavni program u večernjim satima, u natkrivenoj terasi, mamac je za mladu publiku. Ove godine goste je zabavljala grupa Arton iz St.Gallena. Broj gostiju na zabavi bio bi i veći – objašnjava Nikola Ivanković – ali smo imali mali peh da su baš sad u subotu dva vjenčanja u Schaffhausenu i to nam je “ukralo” puno ljudi, čak je i predsjednik udruge Martin Vujnović bio odsutan jer je bio na tom jednom vjenčanju.

Napomenimo na kraju da u sklopu udruge “Vila Velebita” djeluje i jaka kuglačka momčad koja se trenutno natječe u prvoj kuglačkoj ligi Hrvatskog kuglačkog saveza u Švicarskoj (HKSS). Jedan od istaknutijih kuglača je i Stipe Perković koji je ujedno i jedan od Hrvata s najdužim stažom u Schaffhausenu. Došao je 1963. godine, u Schaffhausenu zaradio mirovinu i danas sa 66 godina aktivno kugla i ostvaruje značajne rezultate za svoj klub.

Autor: Ivan Ivic

Image
Detalj s turnira u boćanju.

Image
Bacanje kamena s ramena, tradicinalna lička sportska disciplina.

Image
Dio članova udruge.

Image
Milan Bukovec nabacuje novi žar ispod ražnja.

Image
Nikola Ivanković zalijeva vinom meso ispod peke.

Image
Prva porcija je već spremna.

Image
Ili pod krovom…

Image
… ili uz vatru. Štimung je uvijek dobar.