Maškare u Lausanni

U mjestu Poliez-Pittet pokraj Lausanne u subotu 07. veljače Hrvatice i Hrvati, i staro i mlado, došli su sa svih strana i svečano otvorili vrata karnevala.

Noć kao iz bajke, maske, osmijesi i šale, a i vrijeme je dalo svoje da osjećaj karnevalskog ludila bude bolji. Bijele pahulje snijega, spustile su se na krvove kuća i maske i aute i na kraju boja je bila jedna, samo bijela. Ali to je dalo poseban šarm i ljepotu fašingu i večeri ovoj. U prepunoj sali svima na usluzi, sve od sebe, uvijek nasmiješeni i susretljivi domaći misijski suradnici. Posebno raspoložen i i nadahnut tako velikim brojem djece, i ljudi iz Lijepe naše, fra Vlado Ereš je svojim najavma vodio i popunio večer. Uz Artibend koji su ovaj put nadmašili sami sebe, nikad ih tako vesele i dobre vidjeli nismo. Jedna lijepa noć koja će nam još dugo u pamćenju ostati i sjećanja lijepa nam ostaviti. Na kraju tombola je podijeljena, a i maske su izabrane. Iako za sve nas svaka za sebe je najbolja bila. I onima koji su ih birat morali, jako puno su se oznojit morali, da bi neke izdvojili. A da bi imali osjećaj karnevala prava, optužbu i pismo protiv Zlog Martina smo napisali, osudili ga i spalili, a kako je to bilo i šta je sve učinio, i što smo mi odlučili u daljnem dijelu vam piše. Za mnoge to su najljepši dani u godini, jer tad nam je svima sve dozvoljeno. U tim danima zaboravimo na sve što nas je stiskalo i pritiskalo, sve što nas je smetalo, ili nas radovalo. I onda se sve pred ljude iznese i o tome govori. Pa evo probat ću i ja o našemu Valisu koju reći.

Da bi pisat mogli počet, najprije treba reći zašto smo se svi tu na jednom mjestu sabrali i o čemu budemo pričali. Zašto smo se svi tu sad sabrali, da bi možda nekom neku počast ili lijepu riječ dali? Ili smo se svi ovdi pred ovim ekranom sakupili da bi more bit nekoga sudili, i istinu o svemu govorili. Neće Vam treba mislit puno niti dugo, danas je na ovem našem ekranu ovo drugo. Sve Vas skupa upoznat ću s time kak je našem domaćem zločincu ime. Jal i ljubomora – zavist nek se zove i sva presuda na njega nek se nosi. A sad poslušajte svi vi dragi i dobri ljudi zač se našem zločincu tu sudi. Iako samo da znate smo se jako, jako namučili dok smo ga ovih dana ulovili i u rešt stavili. U kantonu našem, a VALAIS mu je ime, od tog našeg zločinca puno zlih djeli se krije, svi sve znaju ali niko ne da tome ime. Evo što nas skoro sve ponajviše smeta. Jal i nesloga svuda oko nas ponajviše nam se šeta.

I još nešto nam nikako pod kapu ne ide, sa sportom i druženjem došli smo do samog ruba, jer u cijelom našem kraju nemamo niti jednog sportskog službenoga kluba, niti sportskog ni nijednog drugog, a ljudi, Bogu hvala, nam ne fali. Provela se peticija po Valisu cijelom, ali od rezultata ni bilo ni glasa. Jedinstvo i sloga da se gradi, u našega naroda – to smeta nekima, jer tad korist nema pojedinac, nego kraj nam cijeli, i tad po Bogu na sve se jednako dijeli. Ali imena spominjat nećemo, svakom njegovo na duši nek bude.
Druga stvar je kaj nas mnoge zbilja jako boli što pojedini rade našoj lipoj školi. Nek se gura za skrbnika hoće, za svoj napredak otet školu od naših nam nastavnika. I onda ju darovat, al komu, po onome znate svoj svomu. Jer sve samo novac zanima, a za djecu i nastavnike, baš ih briga. A zašto tako svi mi to već odavno znamo jer to postade tajna javna. A za medije neke to je priča bajna. Radi toga svega dignula se vika sve tamo do glavnoga načelnika. On je tamo i ne vidi što nam pojedinac nastavnicima, školi i djeci radi.

I još jedna stvar nam dosta smeta za naš Valis velika je šteta. Nima više našeg pića na glasu, zatvoriše se vrata Felginemu našem, točenomu karlovačkom AS-u. Mjesto Jane sad se strana voda pije. Ni u jednom dijelu Valaisa našeg, pivu našu ne treba da išću, da vam kažem i to ni baš varka zaprila se Dežekina arka. Mnogi bome ispred nje se spasi, pogotovo preko ljeta s mrzlom pivom žeju si ugasi. Radi nje je isto velika nam šteta, jer još uvjek niko ne zna KUDA ĆEMO IDUĆEGA LJETA. Nit se priča niti se spominje a dan za danom kao mjesec ide. Još na znanje da vam rečem svima, naš restoran još nam posla nima. To baš nije velike brige naše. Budimo iskreni – to mnogima paše. Nego drugo leži nam na duši sve oko nas pomalo se ruši, lijepe riječi i dobrota u duši to nam treba.

A i ovo treba da se reče bez zajedništva nigdje,pa ni kod nas nema sreće. AKO stigne štetu nam napravi, ko jesenas kad nas ružnim riječima poplavi. Najteže je to ne treba skriti, onima koji u tom svom jalu na pravi put isplivat ne znaju.

E sad još jedno me oko srca kopa, bili il ne bil dotaknul se fratra. Mise drži, kuće sveti, na vjenjčanja stiže, djecu nam krsti i vjernauk drži. Puno mu je svega tega posla. Lipo priča i do svih nas drži, al i njega poneki se sjete, primjedbe im uvijek nisu sve na mjestu, al on samo na sve nam se nasmješi i božjom riječju on nas tad posveti. Toga svak se neka sjeti kad nam na misu malo prikesni.

Svake zime problem nam je isti jer svak vrimena dosta ima ali pred svoji vrati uopće se ne čisti. Zaduženi za to slabo paze, dok je vrimena i zima tad se cilac i nogama jako dobro gazi. Sad na kraju ove naše tužbe i pohvale, neka zaključak nasrid Valisa nam starog, i recimo da zaoveg puta bilo bi nam dosta. Gemišta se sjetil donijet niko nije i recimo sad bi bilo dosta, suva grla nabrajati ne moremo više, a i sam si mislim i ovoga dosta bome bilo je i previše. Nego ovog osudit treba, ajmo svi susjedu ruku stisnut, a i pusu mu dati, i sve kaj je dosad bilo svak nek svakom sve oprosti i zajedno dalje svi skupa ovog vraga osudismo.

Da bi tebe jali i ljubomoro osudili za sva tvoja zla i prevare, ljubomore i jalove nek te ovaj narod potpuno satare. Još on puno puno toga ima na duši, ali narode moj ajde da ga sad svi spalimo da se iz njega na sve strane puši. Jesmo li svi za to da se ovdje spali i niz stijenu na glavu strovali. JESMO. Osuda je pala. Nemože ti osuda biti manja, sve bez žalbe i pomilovanja. Ako kome od ovdje prisutnih ovdje nešto ne štima ili se s nečim ne slaže, nek sad odma pred svima reče: Lažeš to i to nije istina!

U razdoblju karnevala ljudi se maskiraju zabavljaju, luduju i plešu. Sve te pripreme, maskiranje zabavljanje i druženje ima svoje bezbrojne čari. Od davnina u tom vremenu, a posebno na fašnički utorak, i staro i mlado se maskira, zabavlja pleše, luduje i radi sve ono što bi preko godine htio ali mu život ne bi dao i ne bi smio. Lijepo je maskirati se i ludovati ako se u sve to upustite sami, tad vam je najlakše provjeriti što kod muškaraca i žena najbolje prolazi. Ako se odlučite za plavušu ili crnku masku na kraju večeri odgovor ćete znati sami. A ako ste žena i maskirate se u muškarca vašem uživanju u otkrivanju tajni neće biti kraja. Zato naprijed pustite mašti na volju i krenite u ludilo maskiranja i uživanja u te lude noći jer sve što je lijepo brzo kraju će doći. Vjerovali ili ne, nakon svjesnog fašničkog uživanja i pretjerivanja, kada iza toga ugledate zabranjeno voće umjesto neodoljive želje dobit će vas isključivo suprotni osjećaji, a dotle naprijed, jer fašnik će brzo proći. Evo svega je dosta bilo, do idućeg karnevala pozdrav svima.

Zlatko Šešet

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image