Osvrt Tihomira Nuića na poziv Državnog ureda za Hrvate izvan RH

“Poziv zajednicama Hrvata za predlaganje predstavnika za članove Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske” držim još jednom u nizu manipulacija sa strane državne uprave Hrvatima u inozemstvu. Premda se ovaj “Poziv” oslanja na Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan RH, to ne znači da je prema nama pravedan. I komunisti su se u svojim nehumanim postupcima stalno pozivali na zakonske odredbe, pa i prilikom uhidbe zbog pjevanja “Vile Velebita”. Simone Weil je negdje zapisala veličanstvenu misao da je zakonito samo ono što je ujedno i pravedno!

 

Primjeri manipulacija:

1. Poziv se upućuje “zajednicama Hrvata” a ne Hrvatima. Dakle, povjerenje državnih čimbenika uživa samo organizirano hrvatstvo kojega je, barem ovdje u Švicarskoj, daleko manje od individualnog. Na isti način se komunistička Jugoslavija bojala slobodnog i nepredvidivog pojedinca.

2. “Vlada RH imenuje članove Savjeta … na prijedlog Hrvatskih (valjda hrvatskih) zajednica”. Dakle, nismo zreli ni izabrati svoje predstavnike pa nam treba skrbništvo državnih čimbenika. Da će biti uglavnom imenovani ljudi bez hrvatskog potpisa i s jakim jugoutegom, više je nego jasno, jer oni nemaju što zastupati, nego samo klimati glavom.

3. Poziv s nadnevkom od 10. listopada 2012. dobivamo 23. listopada 2012. Rok za dostavu prijedloga je 10. studenog 2012. Može li se u tom kratkom vremenu uopće naći čovjek koji bi, nakon konzultacija s hrvatskim pukom u Švicarskoj, na se preuzeo odgovornost biti vjerodostojnim predstavnikom Hrvata u Švicarskoj pred državnim dužnosnicima?

Najžalosnije je pak što hrvatska politika ni nakon dva desetljeća ne zna što bi s Hrvatima u inozemstvu. A to je zbog toga sto je nesposobna staviti hrvatsku državu i narod u središte svojih promišljanja i svog djelovanja. Najprije im je htjela nametnuti političku stranku, pa Hrvatski svjetski kongres, pa, eto, sada im nameće Državni ured. Učinak te kratkovidnosti je otvaranje nekoliko desetina radnih mjesta u Hrvatskoj i nista više. Hrvati ostaju gdje jesu, žive svoje živote i vole svoju domovinu na svoj “apolitički” način. Pouka je jasna: arogancija politicara se suočava s ignorancijom na drugoj strani. Sudjelovanjem u ovom davanju prijedloga (a ne IZBORU), ponižavamo sami sebe i dajemo lažni smisao jednoj besmislenosti. Prije svega tražimo dijalog s državnim službenicima o tome kako zaštiti naš narod od svakodnevnog iseljavanja i kako potaknuti privredni, politički, demografski i svaki drugi oporavak Hrvatske! Tek iz toga dijaloga, u čijem je središtu Hrvatska i hvatski narod, mogu se roditi obostrano korisne i plodonosne strukture.

Tihomir Nuić