Tomo Tušek – tamburica je označila njegov životni put u Švicarskoj

Tomo Tušek

Tomu Tušeka sam upoznala početkom osamdesetih kad je u Schaffhausen došao raditi kao učitelj dopunske škole. Odmah po dolasku osnovao je tamburaški sastav u kojem su svirali mladi dečki iz Schaffhausena: Dejan Sermek, Ivica Devčić, Tomica Bertović, Ivan i Pero Bekić, Mario i Marijan Miškulin, Stevo Bollinger, Nebojša Cvetković i Željko Repić. Nakon isteka mandata u Schaffhausenu, Tomo 1986 odlazi raditi u tvrtku koja se nalazila u Bülachu.

Njegova ljubav prema tamburici i njegovo slavonsko srce tamburaša ponukali su ga da se u Misiji Zürich uključi u rad KUD-a Movis koje je tada vodio Janko Marinić. Krajem osamdesetih put ga opet vodi u Schaffhausen gdje je bio član tamburaške sekcije HKUD-a Fala. U sastavu su uz Tomu tada svirali Anđelko Krčmar, DragutinPušec, Tomo Zebić i Boško Kostelac. Podržao je u to vrijeme inicijativu Stjepana Juršetića pa je u Schaffhausenu osnovana sekcija mladih tamburaša koje je Tomo učio svirati instrumente. Sjeća se Tomo rado svih članova i nabraja ih: Domagoj Margetić, Ivan Sučec, Marko Pušec, Tomislav Bobinac, Hrvoje Juršetić, Ivan Dujmović, Neno Ruklić i Danijel Jagodić. Uz te dečke, Valentina Pušec bila je jedina djevojčica tadašnje tamburaške sekcije. Dva puta tjedno Tomo je putovao iz Züricha u Schaffhausen, troškove puta financirali su mu roditelji tamburaša. Vremenom su neki članovi odustali, većina ih ostaje aktivna i uz pridošle čanove Maria Miškulina i Dragutina Pušeca godinama taj sastav u prvom redu prati folkloraše na nastupima, ali sviraju i na manjim svečanostima. 2003 godine Tomo odlazi u Zürich gdje se priključuje KUD-u S.S. Kranjčević i u sklopu KUD-a osniva tamburašku sekciju.

Iz te sekcije 2007 godine osniva se samostalni sastav Alkari. Kao samostalni sastav tamburaši još uvijek prate KUD na njihovim nastupima, no sve češće nastupaju kao angažirani sastav.

2009 godine Tomo odlazi u mirovinu, napušta Švicarsku i odlazi živjeti u Gornju Pušću pokraj Zaprešića. Povremeno posjeti Švicarsku ili njega posjete prijatelji kad su u domovini, u prvom redu Alkari.

Tomo je uvijek bio tih, vrijedan, strpljiv  i skroman čovjek. Nasuprot mnogim „glasnim“ Hrvatima njega se nije moglo čuti ili vidjeti da se igdje gura u prvi red. On je govorio svojim prstima, svirajući svoj omiljeni instrument. Ali da i ti, tihi Hrvati, mogu ostaviti u hrvatskom društvu dubok trag, to nam pokazuje Tomin put kroz Švicarsku. Zahvaljujući njemu, mnogi su mladi Hrvati rođeni u Švicarskoj zavoljeli tamburicu i naučili svirati hrvatske pjesme. Upoznali su dio našeg hrvatskog kulturnog dobra i bez obzira svirali oni danas ili ne, uvjerena sam da će se uvijek sjećati onog čovjeka koji im je usadio ljubav prema tamburici – Tome Tušeka.

Ruža Studer

Fotografije: Ruža Studer (Zaprešić) i Ivan Ivić (arhiv)

Tomo Tušek početkom proljeća ove godine u Zagrebu.
Tomo Tušek početkom proljeća ove godine u Zagrebu.
Tomo s Mladenom Zornjakom, još jednim povratnikom iz Schaffhausena.
Tomo s Mladenom Zornjakom, još jednim povratnikom iz Schaffhausena.
Tomo Tušek (stoji, drugi s lijeva) početkom devedesetih s tamburašima Fale u Schaffhausenu.
Tomo Tušek (stoji, drugi s lijeva) početkom devedesetih s tamburašima Fale u Schaffhausenu.
Tamburaška pratnja društvu Silvije Strahimir Kranjčević iz Züricha.
Tamburaška pratnja društvu Silvije Strahimir Kranjčević iz Züricha.
Tomo i Alkari za jednog nastupa u popularnom klubu Inn u Wallisellenu.
Tomo i Alkari za jednog nastupa u popularnom klubu Inn u Wallisellenu.
Često je nastupao u prostorija kluba Croatia iz Züricha.
Često je nastupao u prostorija kluba Croatia iz Züricha.
Svojim prepoznatljivim glasom mnogima je uljepšao teške dane u tuđini.
Svojim prepoznatljivim glasom mnogima je uljepšao teške dane u tuđini.