Druga Slavonska večer, uz Najbolje hrvatske tamburaše, noć za pamćenje

Slavonska večer

U subotu, 26. listopada 2013., u Spreitenbachu nedaleko Züricha, održana je druga po redu Slavonska večer. Gostovali su Najbolji hrvatski tamburaši (nekada poznati kao Zlatni dukati). Bila je to i ostat će noć za pamćenje, ne samo Slavoncima i njihovim snašama, bećarušama i bećarima, nego i svim ostalim gostima koji su odlučili provesti veselu večer uz tamburice, poskočice i uz pravi slavonski ugođaj od ića i pića.

Večer je počela pozdravom dobrodošlice Ivana Vukića, predsjednika udruge Slavonaca Zürich, te kako se i priliči, molitvom i himnom, nakon koje su tamburaši okitili uvod u fenomenalnu večer pjesmom “Sveto tlo Hrvatsko“. Nije više bilo bitno kuca li u njedrima srce slavonsko, dalmatinsko, istarsko, ličko ili neko treće – kucalo je srce hrvatsko. Upravo ta ljepota i želja da se sačuva identitet, kao i bogatstvo rodnog i kraja i zavičaja, bila je toliko upečatljiva u svim onim detaljima narodnih nošnji koje su gosti imali na sebi. Na diku i ponos svojim roditeljima su se posebno isticala djeca koja su rođena u Švicarskoj, no na sebi gizdavo nose sve one šlingeraje i oprave, koja govore o korjenima od kojih potječu i tko su.

Izvrsna organizacija i uigrani tim vrijednih organizatora, Slavonaca, napravili su pravu gozbu i fenomenalan štimung koji nije popuštao cijelu večer. Bila je to večer razdraganosti, veselja i smjeha, kroz pjesmu i fenomenalnu izvedbu Najboljih hrvatskih tamburaša. Dalo se je oduška i duši i tijelu – o nogama da se i ne govori. Daleko od rodnog kraja, ali s njim u srcu i s pjesmom do slijedećeg ponovnog susreta: „Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli, nema onog tko te ne zna, tko te ne zna a ne voli!!“

Željka Pelc Siroglavić

Najbolji hrvatski tamburaši opravdano nose to ime.
Najbolji hrvatski tamburaši opravdano nose to ime.
Rijetko tko je ostao na nogama punoj sali.
Rijetko tko je ostao na nogama punoj sali.

{gallery}foto/zabava/zabave/slavonska_vecer_2013/{/gallery}