Nik Tominec ostvario svoj san – igra uz Duvnjaka, Vorija, Horvata….

Da se u Švicarskoj mnogi mladi uspješni sportaši s dvojnim državljanstvom moraju u određenom trenutku odlučiti za koju će državu nastupiti, imamo priliku često pročitati. No, da netko može birati između tri države, prava je rijetkost. Nik Tominec rođen je 26.ožujka 1991. u Luzernu. Otac Matjaž Tominec dugi niz godina igrao je rukomet za Slovan, majka Željka, Hrvatica, rođena Maras , također iza sebe ima uspješnu rukometnu prošlost. S omladinskom ekipom okitila se zlatnom europskom medaljom.

Rukomet je spojio Nikove roditelje, Matjaž prvi dolazi u Švicarsku 1983., Željka godinu dana kasnije. I u Švicarskoj Matjaž nastavlja s rukometom, najprije kod Borbe Luzern, kasnije kod Amicitie Zürich i Kadetten Schaffhausen s kojima je osvojio njihovu prvu titulu švicarskog kupa 1999. godine. Željka se posvetila svojoj obitelji, stariji sin Rok rođen je 1987.. Kao bivša sportašica, s djecom prati supruga na sportskim natjecanjima.

Nogomet ili rukomet?

– Do moje trinaeste godine igrao sam nogomet –  kaže Nik. No, vrijeme provedeno u rukometnim dvoranama probudilo je u njemu ljubav prema rukometu. Uz podršku roditelja učlanio se u juniore Borbe Luzern gdje trenira i igra do svoje šesnaeste godine. Tada odlazi u Sloveniju gdje igra za rukometni klub Kopar i nastavlja gimnaziju. Tokom boravka u Sloveniji, napušta rukomet i odlazi u Kopar igrati nogomet, gdje osvajaju otvoreno europsko prvenstvo i Nik je izabran u All Star ekipu. Nakon odlaska iz Kopra u Olimpiju, koji za njega nije bio zadovoljavajući, i poziva rukometnih stručnjaka da se vrati rukometu, prihvaća ponudu Maribora. Ponudu koja je stigla iz Schaffhausena prihvatio je i početkom 2010. potpisao dvogodišnji ugovor.

Švicarska, Slovenija ili Hrvatska?

Dolaskom u Kadetten, istovremeno je dobio ponudu igrati za švicarsku reprezentaciju, no budući da je igrao za slovenske juniore, morao je pauzirati tri godine da bi mogao igrati za drugu državu. Tijekom utakmice Kadetten : CO Zagreb 2011. godine, Nik je doživio onaj poseban trenutak o kojem je sanjao kao dječak: zaigrao je protiv Ivana Balića. – Nemoguće je opisati ono što sam tada osjetio – sa smješkom govori. Godinu dana kasnije opet je na rasporedu bila utakmica protiv CO Zagreba koju je Nik odlično odigrao. Dan kasnije Nik je dobio telefonski poziv Slavka Goluže i upit da li želi igrati za hrvatsku reprezentaciju. – To je bilo ostvarenje onog što mi se činilo nevjerojatno, Hrvatska je rukometna svjetska špica i teško je uz toliko kvalitetnih igrača računati na izbornikov poziv – kaže Nik. Prvi nastup za  Hrvatsku imao je na mediteranskim igrama u srpnju 2013.  gdje su bez velikih imena osvojili srebro.

U društvu slavnih

Početkom travnja ove godine u Lausanne bio je Nikov prvi nastup s najboljim hrvatskim rukometašima. Već i same pripreme u Umagu, druženje i odnos između igrača bili su, kaže, poseban  doživljaj. – Teško je opisati trenutke i osjećaje koji su me pratili kad sam dobio priliku zaigrati protiv Švicarske i mojih suigrača. Stajati uz bok Duvnjaku, Voriju… najboljim rukometašima svijeta je velika stvar. Čupić i Horvat vrhunski su igrači i neće biti lako izboriti se za standardno mjesto, no, na meni je da dokažem dobrom igrom da to mjesto zaslužujem – racionalno zaključuje Tominec.

Na pitanje zašto je između Švicarske, Slovenije i Hrvatske odabrao baš Hrvatsku s osmjehom kaže: – Znam da sam odabrao najteži put, ali kao dijete fascinirali su me hrvatski sportaši. Ivanišević, Kostelići, Balić… i emocije koje su te sportaše nosile tokom takmičenja su jedinstveni. Gledajući njih u meni je rastao san doživjeti takav trenutak. Siguran sam da su takvi sportaši idoli mnogima.

Budućnost ovaj mladi sportaš gradi na dva mjesta: uz studij koji planira, sljedeću sezonu igrati će za Kriens Luzern. Krajnji cilj i životni san mu je s hrvatskom reprezentacijom osvojiti zlatnu medalju na velikom natjecanju. Što se klupskog rukometa tiče, mašta o najboljoj ligi svijeta – Bundesligi. Veliku podršku u njegovim planovima daje mu i djevojka Lola.

Ruža Studer
foto: Ivan Ivić i Ruža Studer

Svojom igrom u Schaffhausenu protiv Zagreba Tominec je oduševio Golužu koji ga dan kasnije poziva u reprezentaciju. Tominec protiv CO Zagreb u Schaffhausenu 2012. Izbornik Goluža i Tominec nakon utakmice u Schaffhausenu. Nik Tominec u razgovoru s našom suradnicom u opuštenoj atmosferi ispred Güterhofa, omiljenog okupljališta mladih u Schaffhausenu.

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime