Porez na mirovinu povratnika – zašto otežavamo povratak naših iseljenika, a povratnike tjeramo u emigraciju?!

Nakon 1. ožujka 2012., na mirovine koje su rezidenti ostvarili u inozemstvu podliježu porezu na dohodak u Hrvatskoj. Nalaze se u znatno nepovoljniju situaciju, jer moraju plaćati znatno veći porez nego li su ga prije plaćali ili bi ga plaćali u državi u kojoj su proveli radni vijek i koja im isplaćuje mirovinu.Takvo porezno kažnjavanje naših povratnika izravno je suprotno Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 10. nalaže jačanje veza hrvatske dijaspore i hrvatske države.

 

Takvim određenjem nanosi se višestruka šteta hrvatskom gospodarstvu i javnom proračunu, jer takvi povratnici ulažu svoja sredstva u hrvatsko gospodarstvo, plaćajući pritom poreze i ostala javna davanja.  Donesena porezna mjera nije dovoljno kvalitetno promišljena, te je protivna dugoročnom državnom, a naročito fiskalnom interesu.

RAZLIČIT POREZNI TRETMAN MIROVINA REZIDENATA OSTVARENIH U INOZEMSTVU PRIJE I NAKON 1. OŽUJKA 2012.
  • Zakonom o porezu na dohodak iz 2004. godine, na mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu nije se plaćao porez na dohodak u Republici Hrvatskoj.
  • Od 1. ožujka 2012. u Republici Hrvatskoj plaća se porez na mirovine koje su rezidenti ostvarili u inozemstvu, a koje se sada isplaćuju u Hrvatskoj.
  • Ako nije drugačije uređeno ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, postoji opasnost dvostrukog oporezivanja.
  • Isto tako, ako ne postoje relevantni međudržavni ugovori o socijalnom osiguranju, iako će povratnik plaćati porez na mirovinu u Hrvatskoj, ne jamči mu se zdravstveno osiguranje te će morati plaćati dodatni doprinos (13%).
POTEŠKOĆE PRILIKOM ODREĐENJE TKO JE REZIDENT U POGLEDU MIROVINA OSTVARENIH IZ INOZEMSTVA

 

Prema čl. 3. st. 1. Zakona o porezu na dohodak, rezident je „fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište.“

Prema čl. 38. st. 1. Općeg poreznog zakona: porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine“, pri čemu „boravak u stanu nije obvezan.“

Čl. 38. st. 3. Općeg poreznog zakona: ako porezni obveznik ima prebivalište istovremeno i u tuzemstvu i u inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u  Hrvatskoj.

Primjer: Umirovljenik A, koji je hrvatski državljanin i godinama živi u Sjedinjenim Američkim Državama, kupio je nekretninu na Jadranu. U toj nekretnini boravi mjesec dana u ljetnom razdoblju. Ostatak godine boravi u Sjedinjenim Američkim Državama na svojoj američkoj adresi stanovanja. Ista je situacija i ako je osoba A iznajmila stan na području Hrvatske za uzastopno razdoblje duže od 6 mjeseci. Iako osoba A svega mjesec dana boravi na području Hrvatske, prema našim propisima može je se promatrati kao rezidenta.

(PROTU)USTAVNOST POSTOJEĆEG RJEŠENJA?!

Čl. 10. st. 1.  Ustava Republike Hrvatske: govori o obvezi hrvatske države da štiti prava i interese svojih državljana koji žive i borave u inozemstvu i „promiče njihove veze s domovinom.“

Čl. 6. Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske: obveza Republike Hrvatske da „vlastitim zakonodavstvom poduzima mjere i aktivnosti za jačanje položaja Hrvata izvan Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske.“

Čl. 64. Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske: „Republika Hrvatska sklapanjem međunarodnih ugovora o socijalnom i zdravstvenom osiguranju stvara uvjete za olakšavanje povratka umirovljenika i drugih osoba u Republiku Hrvatsku.

Nasuprot takvih poticajnih mjera, stoje diskriminatorne porezne mjere, koje onemogućavaju i blokiraju dalji povratak (hrvatskih) umirovljenika i drugih osoba u Republiku Hrvatsku, a osobe koje su se nakon umirovljenja vratile u Hrvatsku, zbog takvih negativnih poreznih mjera, tjeraju na ponovnu emigraciju.

Čl. 51. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, koji govori o načelu porezne pravednosti i načelu jednakosti.

 

MEĐUNARODNI UGOVORI O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OSIGURANJA
  • Hrvatska ima zaključene međunarodne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka s 50-ak država.
  • S više od 150 država svijeta Hrvatska nema zaključene ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (npr. SAD, Australija, Novi Zeland, južnoameričke države (osim Čilea) i sl.).

Primjer SAD-a: Budući da Hrvatska sa SAD-om nema zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, naši rezidenti koji su mirovinu zaradili u SAD-u do 1. ožujka 2012. porez na svoje su mirovine plaćali su u SAD-u, a nakon 1. ožujka 2012. porez i nadalje plaćaju u SAD-u, ali i razliku poreza u Hrvatskoj prema našim propisima. S obzirom na to da prosječna mirovina u SAD-u podliježe znatno nižim poreznim stopama nego u Hrvatskoj – npr. na prosječnu mirovinu u SAD-u plaća se federalni porez od 15 %, dok će se u Hrvatskoj na istu tu mirovinu platiti razlika poreza do 40 % + prirez (npr. Grad Zagreb 18 %).

Godišnji prihod američke četveročlane obitelj za 2012. godinu od US$ 24.000 (18.000 eura) – za porezne i druge administrativne svrhe – smatra se granicom siromaštva. U Hrvatskoj se istodobno na taj isti iznos (132.000 kuna; otprilike US$ 24.000) primjenjuje najviša porezna stopa od 40 %, uvećana za dodatni iznos prireza (npr. u Zagrebu porez na dohodak od 40 % uvećan za prirez od 18 %

Ukupno porezno opterećenje mirovina naših povratnika u Hrvatskoj može iznositi 40 % poreza + prirez 18 % + (eventualno) 13 % doprinosa za zdravstveno osiguranje = ukupno 60-ak % mirovine (umirovljeniku ostaje svega 40-ak % mirovine?!)

KAKO PROMIJENITI TAKVO NEPRAVEDNO RJEŠENJE?
  • Politička volja: dovoljno je promijeniti zakon i ubaciti pola rečenice – „ …, pod uvjetom da u državi koja isplaćuje mirovinu nije plaćen porez“ – ili na drugi odgovarajući način.
  • EU ne nameće nikakva ograničenja u pogledu oporezivanja mirovina!
  • Hrvatski svjetski kongres je u svibnju 2013. posnio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti tog zakonskog rješenja.

Prof. dr. Nikola Mijatović,
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu