Osobna iskaznica, porez na mirovine, nekretnine…?

Kad smo prije nekoliko godina pisali o prijavi ili odjavi prebivališta, problemima s osobnom iskaznicom i općenito o problemima s reguliranjem prebivališta u Republici Hrvatskoj, bilo je različitih reakcija. Neki su to komentirali s podsmjehom, drugi su pak na tribinama vikali “kako im ni Tito nije uzimao osobne”, a neki su čak najavljivali da će demonstrativno pred konzulatom kidati osobne iskaznice. Bilo je i onih koji su u toj zbrci željeli namaknuti i neke sitne političke bodove, sitne, jer dijaspora već ionako nikoga ne zanima i neki veći politički zgoditak se tu ne može više postići.

Portal hrvati.ch među prvima je upozoravao i na jedan drugi problem, koji se latentno počeo pojavljivati gotovo paralelno s novim Zakonom o osobnoj iskaznici – problem oporezivanja mirovina. Kad danas gledamo, te su dvije stvari gotovo pupčanom vrpcom vezane jedna uz drugu.
Mnogi su se žilavo trudili dokazati kako borave u Hrvatskoj, imaju pravo na osobnu iskaznicu, imaju kuću u kojoj borave najmanje 3 mjeseca godišnje…

E, sad dolazi caka; ako živite u Hrvatskoj, onda u Hrvatskoj morate platiti i porez. Taj zakon, Zakon o porezu na dohodak, pojavio se još 2012., ali je mnoge naše povratnike “pošteno ošamario” tek koncem 2015.. Naime, svaki porezni rezident (onaj tko je prijavljen u RH) mora urediti svoj porezni status i podmiriti svoje porezne obveze. Svi oni koji dohodak ostvaruju u Hrvatskoj, porez u njihovo ime obračunavaju isplatitelji dohotka (npr. kroz plaće). Naši povratnici, a rezidenti RH, svoj dohodak ostvaruju u inozemstvu. Oni su dužni sami obračunati i platiti porez na dohodak ostvaren iz inozemstva podnošenjem obrasca Poreznoj upravi, kako bi ona o tome dobila potrebne podatke. Mnogi to nisu učinili, pa je Porezna uprava krajem prošle godine pismom (na gotovo 100 000 adresa) pozvala sve da se upišu u registar obveznika poreza i da podmire (retroaktivno) svoje porezne obveze od 2012. godine.

Za mnoge povratnike iz Švicarske to je bio pravi financijski šok. Kako to obično biva, kad nas nešto prodrma, odmah su krenule različite reakcije i priče. Neki su pučki tribuni obećavali da će ta noćna mora nestati “čim naši opet dođu na vlast”. Međutim novi resorni ministar Zdravko Marić već je u prvim danima svog djelovanja rekao da u potezu Porezne uprave ne vidi ništa sporno. Drugi su spominjali neke velike cifre i postotke poreza od 40% i time samo stvarali smutnju. Kao što je bio slučaj i kod osobnih iskaznica, ima i onih koji u toj smutnji opet računaju na (sitne) političke bodove. U dijaspori i Hrvatskoj takvih “veličina” ima jako puno. Naravno da svojim “aktivnostima” samo dodatno opterećuju porezne obveznike.

Ovi potezi uprave svakako su najviše pogodili one koji su u mirovinu otišli prije 2012. godine. Do tada su, naime, oni bili – privilegirani. Ovo možda nekome zvuči pregrubo, međutim, pogledajmo stvari realno. Prije nisu plaćali nikakve poreze i naravno da su ih te mjere pogodile. Njihova primanja znatno su veća od većine hrvatskih radnika, posebno nakon velikog skoka švicarskog franka prije nekoliko godina i realno je da moraju plaćati porez.

Nadalje, šire se bajke kako se Poreznoj upravi mora platiti 40% od primljene mirovine! Da biste platili taj postotak morali biste imati mirovinu od gotovo 6000.– franaka! Konkretno, ako netko ima dobru mirovinu, recimo 3000.– CHF, nakon neoporezivog odbitka, dobiva se porezna osnovica na koju se plaća oko 20% poreza ili oko 600.– CHF, ovisno o mjestu stanovanja (prirezi). Oni koji imaju manje mirovine, a tih je najviše, plaćaju još manje stope.

Nekima se ta stopa i dalje čini prevelika i navode kako bi u Švicarskoj platili daleko manji postotak ili nikakav. U Švicarskoj mirovina iznosi manje od pola plaće, a u Hrvatskoj je taj dohodak često i nekoliko puta veći od prosječne plaće i normalno je da se plaća takav porez. Kad bi ta mirovina iznosila pola hrvatske plaće, na nju se sigurno ne bi plaćao porez.

Da li će ta porezna politika rezultirati masovnim povratkom umirovljenika u Švicarsku? Vjerojatno neće, većina njih posjeduje kuće, stambeno su situirani, a i odbitak zdravstveno osiguranje je znatno manji nego u Švicarskoj (ca. 15% mirovine).

Međutim, vezano za nekretnine koje posjeduju u Hrvatskoj (a i BiH), mnogi bi se Hrvati iz Švicarske uskoro mogli naći u problemima. Naime, bude li zaživio planirani porez na nekretnine, bit će teško uzdržavati velike (često neiskorištene) nekretnine i na njih plaćati porez. Te bi kuće, po nekim saznanjima, najviše bile na udaru Porezne uprave. Ako živite u inozemstvu, dakle, ne plaćate porez u Hrvatskoj, te će se kuće tretirati kao “luksuz” i bit će sigurno oporezovane drukčije od onih u kojima žive (i rade) hrvatski porezni obveznici. Nadalje, činjenica je da većina iseljenika nigdje nije prijavila da ima nekretninu u Hrvatskoj. Nije problem ako imate kućicu za odmor u Hrvatskoj i to niste uveli u poreznu prijavu (Steuererklärung), međutim, ako imate apartmane za iznajmljivanje i ostvarujete dohodak, tu već nastaje određeni problem. Poželjno bi bilo za svakoga što prije regulirati sve te obveze jer, ulaskom Hrvatske u EU, dolazi do sve obimnije razmjene podataka između Hrvatske i Švicarske.

Koliko god to grubo zvučalo, gastarbajteri su do sada u Hrvatskoj bili privilegirana kasta. Znam da će se mnogi ljutiti na ovu izjavu, ali to je tako. Nisu trebali davati nikakva davanja, a koristili su svu infrastrukturu Republike Hrvatske. U floskule o velikim ulaganjima i milijardama eura koje dijaspora šalje u domovinu još vjeruju samo naivni. U neslužbenim razgovorima s djelatnicima diplomatskih predstavništava doznaje se da su ta ulaganja minimalna, a jedan bivši dužnosnik je prirodu takvih ulaganja najbolje ilustrirao izjavom, kako većina švicarskih Hrvata u pregovore za ulaganja “ulazi s figom u džepu”. Jedan od naših najuglednijih teologa izjavio je da Hrvati u dijaspori funkcioniraju dobro, a kad dođu u Hrvatsku onda se ponašaju bahato, ne poštuju propise itd… Koliko je ta izjava točna, prosudite sami. Znam, sad će neki skočiti; da, ali ja sam platio izgradnju kuće, ja pomažem tetku, ja sam dao za zvonik… Sve je jasno, uzmite olovku u ruke i zbrajajte.

Često se naši ljudi u nekim takvim konfliktima znaju izvlačiti i na to koliko je dijaspora pomagala Hrvatskoj u Domovinskom ratu. Najbučniji su upravo oni koji nisu dali ništa. To zna svatko od vas iz vlastitog okruženja. Brojni su “dobrotvori” iz Švicarske uključeni u sudske procese u Hrvatskoj i šire.

Nadalje, kakva je ta pomoć u usporedbi s ljudskim životima hrvatskih branitelja i civila? Lako je u Švicarskoj polemizirati na tribinama, na facebooku i po raznim forumima. Život u Hrvatskoj je puno teži. Nije isto ako je netko za boravak na ratištu i izgubljeno zdravlje dobio malu kućicu, a netko za to vrijeme na miru u Švicarskoj zgrtao stotine tisuće franaka i uložio ih u velebne vile s apartmanima ili ugostiteljske objekte. Par stotina franaka, koje je uplatio u neki fond (ako i toliko), ne može biti ekvivalent svekolikoj patnji ovog prvog.

Ovakvom poreznom politikom država nastoji smanjiti te neke razlike, bilo to nekom pravo ili ne. Nekad se čuju i nebuloze kako su neki “spremni plaćati porez, ali ne toliko veliku stopu, da za povratnike bude manja stopa”. Naravno da to ne ide, da je protuustavno (jedna grupa nikad ne može biti privilegirana), ali i dalje ima onih koji bi za to “skupljali potpise”.

Nadalje, čuju se i neki koji kažu kako im je bilo jako teško živjeti u tuđini, kako su patili za svojom domajom i kako konačno imaju pravo malo uživati u njoj, a ona ih odbacuje kao najokrutnija maćeha. Vjerojatno misle da je bilo puno lakše onima koji su ležali u mokrim rovovima na ratištu ili čekali u redovima pučke kuhinje, a danas svojoj djeci ne mogu priuštiti ni školske knjige.

Živimo u lijepoj i uređenoj državi. Poštujemo njene propise, ali lijepo bi bilo poštovati i propise države Hrvatske, posebno ako se u nju planiramo jednog dana vratiti. Ovaj porezni zakon nije nastao slučajno, to je red stvari koje su se dogodile i koje su se morale dogoditi ulaskom Hrvatske u EU i sređivanjem Uprave. Neka iznenađenja još slijede. Druga je stvar hoće li Uprava ta sredstva pravilno iskoristiti, ali to je već stvar duboke politike. Mi na to možemo utjecati samo na biralištima (dok još možemo).

Moramo odlučiti želimo li se jednog dana vratiti u Hrvatsku ili želimo živjeti ovdje. Ta odluka mora biti dobro isplanirana, ona neminovno veže i pitanje integracije u ovo društvo, učenje jezika, ulaganja itd. Usudio bih se reći da će povratak u Hrvatsku za nekoliko godina biti puno složeniji nego je to bio do sada. Razloga će biti mnogo, ovaj s porezom na mirovine je samo jedan.

Ako se netko želi vratiti u Hrvatsku, mora pomno isplanirati svoj povratak. Za to postoje određene službe, u obje države, koje mogu biti od velike pomoći. Kod tih službi treba tražiti i odgovore na sva otvorena pitanja. Budu li ta pitanja “rješavali” razni uredi za iseljeništvo, kongresi i ostali uhljebi – bit će ti porezi daleko veći, narodski rečeno – odnijet ćemo gaće na štapu!

Ivan Ivić


Sve tvrdnje i misli iznešene u ovom tekstu su interpretacija autora, a ne službeni stav nekih ustanova. Podaci navedeni u tekstu su okvirni i služe samo za ilustraciju. Svi službeni podaci mogu se pronaći na službenim stranicama Porezne uprave: http://www.porezna-uprava.hr


Naše dosadašnje priloge na ovu temu možete pronaći u našoj rubrici SAVJETI.

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime