U Zürichu umrla jedna od najstarijih Hrvatica na svijetu.

MELITA SCHMIDLIN-LOVRENČIĆ, 11. veljače 1916. – 15. ožujka 2019. U Zürichu je u dubokoj starosti umrla Melita Schmidlin-Lovrenčić, kako se vidi iz osmrtnice objavljene u NZZ-u, 21.03.2019. Ni danas, kad se već pomalo žalimo kako dugo ljudi žive, ne doživi ih puno u 104-tu godinu života.

Melita Schmidlin-Lovrenčić potječe iz obitelji Vilima Lovrenčića koji je koncem 19. stoljeća kupio vrelo Jamnicu, modernizirao punionicu i organizirao prodaju. „Tko jamničku vodu pije – taj će imat život dug i srce mlado“ opjevao je Jamnicu hrvatski pjesnik August Harambašić. Melita se udala za Juliusa (Julio junior) Schmidlina koji se rodio 3. rujna 1911. u Zagrebu, a umro 1971. u Švicarskoj.

Melita Lovrenčić, udana Schmidlin po zvanju je akademska slikarica. Kao članica HŠK Concordia iz Zagreba igrala je hazenu (igra slična rukometu) od 1930. do 1937. Bila je odlična obrambena igračica i s ekipom Concordije osvojila pet puta državno prvenstvo. Sa reprezentacijom Kraljevine Jugoslavije sudjelovala je na IV. svjetskim ženskim igrama 1934. u Londonu i osvojila naslov svjetskih prvakinja.

Julio junior Schmidlin je sin švicarskoga poduzetnika Juliusa seniora Schmidlina (1867. – 1927.), podrijetlom iz Ruswila u kantonu Luzern, koji je dobro govorio hrvatski i ujedno bio prvi švicarski konzul u Zagrebu 1920. – 1926. godine. Julius Schmidlin senior se već 1904. gospodarski osamostalio utemeljenjem vlastite trgovinske tvrtke koja je bila specijalizirana na izvoz i uvoz prehrambenih proizvoda. Postao je i genralnim zastupnikom tvrtke Gavrilović iz Petrinje. Osim prehrambene industrije (Wander AG, Bern, Genussmittel AG, Schaffhhausen, Nestlé, itd.), švicarski investitori su u međuraću osnivali tvrtke za preradu drveta, tekstila i cementa diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tako je züriška aluminijska industrija imala velik dio dionica na mostarskom/hercegovačkom rudniku boksita. U 1930-im godinama hrvatska su djeca mogla piti Wanderovu Ovomaltinu.

Julio Schmidlin junior, čija je majka bila Slovenka, potpuno je ovldao hrvatskim jezikom i nakon očeve smrti preuzeo njegovo poslovno carstvo. Uz suglasnost Vlade NDH, imenuje ga Međunarodni odbor Crvenoga križa u siječnju 1943. godine izaslanikom u NDH. Na dužnost je stupio potkraj ožujka 1943. U ljeto 1944. godine posjetio je logore Jasenovac i Stara Gradiška pri čemu je nastalo vrijedno fotografsko i pismeno izvješće o samim logorima. Uspio je i reorganizirati Hrvatski Crveni križ, prije nego je naprasito napustio Zagreb 5. ožujka 1945. godine.

Godine 1946. bračni par Schmidlin-Lovrenčić je dobio sina Julio jun. jun. Schmidlin, koji potpisuje osmrtnicu. On govori hrvatski.

Smrt Melite Schmidlin-Lovrenčić nas podsjeća na nenadoknadivi gubitak koji je Hrvatska pretrpjela dolaskom na vlast komunista. Komunisti nisu samo opljačkali i poubijali hrvatske elite, nego prisilili veliki dio hrvatskoga naroda na napuštanje domovine. S ovim događajima je tijesno povezana današnja sudbina hrvatskoga naroda u Republici Hrvatskoj. S jedne strane je nastala nenadoknadiva generacijska praznina imućnih i obrazovanih slojeva društva, s druge strane Republiku Hrvatsku i njezine ustanove (političke, gospodarske, obrazovne, kulturne) prisvojili su uglavnom tjelesni i duhovni potomci rigidnih komunista.

Počivala u miru Božjem!

Tihomir Nuić

Navedene podatke u tekstu zahvaljujem autorima: Thomas Bürgisser (Wahlverwandschaft zweier Sonderfälle im Kalten Krieg, Bern, 2017.) i Mario Kevo (Veze Međnardonog odbora Crvenog križa i Nezavisne države Hrvatske, Slavonski Brod-Zagreb-Jasenovac, 2009.).

Komentiraj

Upišite komentar!
Unesite vaše ime