Dojmovi s odmora u Istri

Klasično pitanje pri povratku s godišnjeg odmora je: Kao je bilo? Jesi se odmorio, kakvi su dojmovi? Budući da sam bio na više strana i prešao preko 5.000 km navesti ću neke najznačajnije detalje, a popratit ću ih s nekoliko fotografija. Prva (i posljednja destinacija) mog odmora je rodna Istra (s prekidima). Tu su dojmovi nekako najrazličitiji. S jedne strane, na obali (Rovinj, Rabac) vidi se određeni napredak, u materijalnom smislu, dok se mjesta središnje Istre čine pomalo uspavani (na slici Pazin, Buzet i Gologorica). U Rovinju su tradicionalno visoke cijene. To me čak i ne bi smetalo, kad bi “kasirali” domaći ljudi. Većina tih sredstava završi u stranim rukama. Razočaran sam tržnicom, koja je nekad bila lijepo opskrbljena. Sad ima svega nekoliko štandova s voćem i povrćem, a puno više štandova s nekim “čandrlinama”. Svega nekoliko domaćih ljudi, poljoprivrednika može si priuštiti štand na toj tržnici. Imam dojam da Rovinj, iako redovito čitamo o nekim turističkim nagradama, nudi slab kvalitet života domicilnom stanovništvu – prometne gužve i skupa hrana su teret koji oni moraju nositi svakog ljeta. Naravno da taj turistički “biser” pruža i omogućnost sezonskog zapošljavanja mladih, ali kao što sam već naveo, dobar dio “škorupa” završi u tuđem džepu. To će svake godine biti sve vidljivije. Unutrašnjost Istre malo je “normalnija”, ali i tu se vidi tendencija da se sve više okreće turizmu (tzv. agroturizmi, vile za iznajmljivanje, restorani…). Da li je to pametna strategija, vrijeme će pokazati. Svakako razvoju turizma u unutrašnjosti pridonose i nove ceste. Autoput, a posebno tunel Učka su relativno skupi (u usporedbi sa švicarskom godišnjom vinjetom). (II)Ovo su, naravno, moji osobni dojmovi, vi možete vaše dojmove ostaviti u komentaru.