Velečasni (plovan) Ivan Buršić i djeca iznad lokve

Možda će nekoga iz mog kraja zanimati ove dvije fotografije s kraja šezdesetih. Vjerojatno snimio moj tata (Smena 8, pa nisu najbolje kvalitete). Velečasni (plovan) Ivan Buršić i djeca iznad lokve, podno romaničke crkvice Majke Bojže. Ljetno doba, ali ne prevelika žega, jer plovan nosi odijelo. Možda dan prije Petrove (29. lipnja), pa velečasni i djeca beru cvijeće kako bi ukrasili crkvu. S lijeve strane lokve je bio «gospodinov vrt», gdje je on uzgajao cvijeće, ali u to doba godine bilo je i puno poljskog cvijeća. Crkva je uvijek bila okićena, posebno nedjeljom i blagdanom. Na slici se vidi da «gospodin», moj brat David i Pepo zvižde neku melodiju, to je bila česta pojava – uvijek veselo i uz pjesmu. Poslije branja cvijeća vjerojatno su hvatali žabe u lokvi.

U davno doba ljudi bi se naselili tamo gdje je bilo vode. Iznad Gologorice nalazi se izvor koji je ljudima bio dragocjen za pitku vodu, ali je i punio lokvu gdje se napajala stoka. Kad sam ja odrastao, na toj lokvi je redovito tažilo žeđ sedamdesetak krava i volova, dva konja, nekoliko ovaca i barem desetak magaraca. Svakog ljeta lokva bi se temeljito čistila. Zanimljivo je da se u Istarskom razvodu (1325.) regulira i čišćenje lokve (ne samo ove naše). Jedan od sastavljača tog važnog povijesnog pravnog dokumenta je bio i glagoljaški pop Mikula iz Gologorice. On je tu listinu pisao na «hrvackom» jeziku, uz pisce na njemačkom i latinskom (»jednoga latinskoga a drugoga nimškoga, a tretoga hrvackoga, da imamo vsaki na svoj orijinal pisat«). U nasljeđu su ostale i lijepe stare hrvatske riječi: vrućak, vrulja, vruljica… dakle, tamo gdje voda vrije (vrelo, vrilo, izvor).

Spomenuti župnik Ivan Buršić (1920.) u našoj je župi proveo punih 36 godina, od 1967. pa do svoje smrti 2003. godine. Ja ne pamtim da je ikad bio na godišnjem odmoru, uvijek je bio na raspolaganju svojim župljanima (Gologorica i Paz) i s njima dijelio i dobro i zlo. Bio je skroman i razborit, ai i vrlo duhovit. Satove vjeronauka uvijek bi završavao nekom šaljivom pričom o don Ivanu Boscu. Eto, tako je to bilo.