“Kafenišemo” na jezeru

Imam jednog prijatelja u Posušju, pjesnička duša, koji bi ponekad znao ovako zboriti: – Idem u Imotski, dodijala mi ova kasaba, Imotski je, bolan, kulturan grad. Sjedneš u kafić i divaniš s pametnim ljudima.

Meni kad dodije Schaffhausen, oćera ja za Zürich. Sjedimo jučer na terasi i kafenišemo. Gledam preko jezera zgradu Sveučilišta, ETH, Operu, crkve, banke, naziru se i obrisi Kunsthausa i kazališta, pa razmišljam na glas: – Imamo sreće da živimo u državi gdje «generali» ne potpisuju zahtjeve za pomilovanja, već «institucije rade svoj posao».