By ZAGREB, 11. studenoga (Hina) – Prvi inozemni ogranak Alijanse za treću Hrvatsku osnovan je danas u Neuenhofu kod Zuericha, priopćio je taj građansko-politički pokret, izražavajući namjeru da se proširi i na druge zemlje u kojima ima hrvatskih iseljenika. Programska načela kao i organizacijsku strukturu pokreta predstavio je Zdravko Radman, član Nacionalnog savjeta, dok je za predsjednika švicarskog ogranka izabran Radovan Smokvina.
Članovi novoosnovanog ogranka Alijanse iskazali su nezadovoljstvo dosadašnjim političkim opcijama u Hrvatskoj kao i uvjerenje da u političkom prostoru koji je otvorila ova građanska inicijativa mogu izraziti svoj patriotizam, te doprinijeti realizaciji projekta “treće Hrvatske”, priopćeno je. Nacionalni savjet Alijanse za treću Hrvatsku osnovan je u srpnju u Zagrebu radi stvaranja vizije nove Hrvatske i organiziranja građansko-političke alternative postojećem sustavu, kako ga ocjenjuju, partitokratskog vođenja države. Predsjednik Savjeta Alijanse za treću Hrvatsku je akademik Ivan Supek. Predsjedništvom Savjeta predsjeda Ivan Grubišić, a njegovi članovi su istaknuti hrvatski intelektualci – Ante Čović, Danijel Ivin, Mirjana Krizmanić, Peter Kuzmić, Ljiljana Matković Vasić, Guste Santini i Velimir Srića. (Hina) pp vl
Čitajući ovu vijest, sjetio sam se da sam za vrijeme ovogodišnjih ferija u Hrvatskoj, sačuvao Novi list od od utorka, 30. srpnja gdje je pod naslovom: Političarima želimo ukinuti sve privilegije objavljen razgovor s akademikom Ivan Supekom, predsjednikom Alijanse za treću Hrvatsku. Tu piše:
… Akademik Ivan Supek predsjednik je nedavno osnovane Alijanse za treću Hrvatsku, za sada udruge građana koja je pobudila značajnu pažnju hrvatske javnosti. Istodobno je političari sve češće spominju u negativnom kontekstu…
Ne bi li političari bili više korumpirani kada bi bili slabije plaćeni?
– Ne, jer bi saborski zastupnici trebali ostati na svojim prijašnjim radnim mjestima, kao što je to bilo prije Tuđmana.
…Htjeli bismo da zastupnici budu ljudi od ugleda koje narod zna i koji ostaju na svojim radnim mjestima.
…Tako političari ne bi više bili ljudi halapljivi za novcem i vlašću, već oni koji imaju potrebu činiti nešto za opće dobro.
Tko bi bio u vladi?
Vlada bi morala biti posve stručna, s najviše deset ministara…
…Predodžba o profesionalnom političaru nespojiva je s današnjim vremenom i ostatak je nečega što se razvilo u 20. stoljeću, što opet moramo prevladati.
Postoji li u svijetu primjer da parlamentarci nisu profesionalni političari?
– Postoji tu i tamo.
…No, nakon rata, (II. Svjetskog rata!) po uzoru na boljševizam, i demokracija je stvarala profesiju političara što je katastrofa za svijet. To je parazitski sloj koji zapravo ne rješava niti jedan bitni svjetski problem…
Svi članovi Alijanse za treću Hrvatsku, koji su do sada javno istupali, spominjali su mogućnost da se dio pretvori u političku stranku, no tvrde da oni neće biti u njoj. Hoćete li vi biti u njoj?
Bude li potrebno, bit ću.
Pristupaju li vam i političari koji su se razočarali u ovakav sistem?
-Apsolutno, imamo dosta političara koji su se razočarali. U samom našem predsjedništvu imamo ljude koji su nekoć bili članovi političkih stranaka. Imamo i ljude koji su bili u dvije stranke, nekoć u Komunističkoj partiji, a kasnije u jednoj od stranaka Koalicije, pa su se razočarali. Nama to ne smeta, ljudi imaju pravo mijenjati svoje mišljenje,…
Tko bi po vašem mišljenju bio dobar hrvatski premijer?
– To bi svakako trebali biti ljudi iz privrede, koji su organizirali neke velike institute, koji znaju kako, društvo uopće funkcionira….Ja sam naravno star i više ne dolazim u obzir …
Što mislite o odnosima Predsjednika Republike i Premijera?
Jako mi je žao što su se predsjednik Republike i premijer dvije godine uglavnom bavili položajem obavještajnih službi. Pa to je trebalo ukinuti. Nama ne treba nadzor nad građanima, a lopove, narkomane i sve druge može se obrađivati unutar policije, koja ih onda prisluškuje, prati i sve drugo što treba…
Koje bi drastične poteze povukli kada biste osvojili vlast?
– Najprije bih svakako smanjio državni aparat…..Jako nam je važno da se najveći akzent stavi na prosvjetu, znanost i tehnologiju. Sasvim je pogrešna koncepcija da turizam može izvući Hrvatsku. ….. on ne zapošljava mnogo ljudi, i to više sezonski, a naravno uopće ne treba inteligencija. Ne želimo stvarati zemlju konobara, sluškinja i prostitutki, već naša glavna snaga mora biti inteligencija….
Dakle Alijansa je ipak stvorena da bi došla na vlast?
– Apsolutno, ako ne dođemo na vlast, ne možemo promijeniti stvari, to je demokracija. No, mnogi ljudi koji su u Alijansi ne žele biti dio nove vlasti i ja to poštujem, neka ostanu na svojim položajima. Naravno, svi će ostati na svojim položajima, i zastupnici koji će usto i raditi i vjerujem da će im radne organizacije omogućiti da više vremena posvete brizi za opće dobro. Tako je bilo uvijek u prošlosti i tako može opet biti.»
Gornji razgovor akademika Supeka otvara prostor mnogim pitanjima: Koja su to radna mjesta bila prije Tuđmana? Kakvo smo mi društveno uređenje prije stvaranja neovisne demokratke Republike Hrvatske imali? Tko su do tada bili saborski zastupnici? Kako su bili birani? Kojim strankama su pripadali? Nisu li tako nešto i komunisti propovijedali? Zar nije taj sistem zakazao i propao? Pa zar se mi vraćamo u prošlost, umjesto da gledamo u budućnost? Kakva je to «posve stručna vlada»? Jesu li tamo inženjeri, pravnici, ekonomisti, medicinari, sociolozi ili? Gdje su i kako postali stručnjaci? U velikim institutima, koji se najčešće financiraju državnim budžetima? A kako su postali poznati biračima? Svojim stručnim radovima? Pa tko te radove čita?
Jesu li ti ljudi ikada sudjelovali u nekim pregovorima na kojima se radilo o dobiti ili ne dobiti neki projekt, neki veliki posao i to diljem svijeta? Dobiti ili ne dobiti znaći osigurati posao djelatnicima svoje vlastite firme ili firme za koju radim. Tu se ne radi samo o tome tko je dobar stručnjak. Treba znati pregovarati, donositi odluke, poznavati svijet i običaje zemlje, treba znati i zakone i standarde, motivirati i uvjeriti, treba znati jezike i mnogo toga drugoga.
Tko je taj koji će odlučivati koji stručnjak će biti dobar zastupnik? Ljudi iz velikih instituta? Često ti ljudi ne znaju ni sebe same «prodati» na tržištu, a kamoli druge voditi ili motivirati. Lako je pisati studije u «velikim institutima», ali te studije moraju i uloženi novac vratiti. Državnik mora često donijeti dalekosežne odluke, koje obavezuju i njega kao državnika , a i državu kojoj je na čelu. Tu često nema niti vremena za pisati studije i filozofirati. Koje će radne organizacije omogućiti takovim stručnjacima da «više vremena posvete brizi za opće dobro». Pa kuda to vodi? Što to opet «moramo prevladati»? Taj riječnik zvuči jako, jako poznato.
Alijansa za treću Hrvatsku? Koja je to prva, a koja druga Hrvatska? Je li je Nezavisna Država Hrvatska (1941.-1945.) prva, a Republika Hrvatska druga? Ili je možda «Tuđmanova» Hrvatska prva, a «Račanova»druga, a slijedeća će biti treća? Zar će se ime Alijanse u tom slućaju za svaku novu vladu (x-tu Hrvatsku) stalno mijenjati?
Priredio: Andrija Haramina
