By Prije nekoliko godina sam došao u kontakt s Carom Stemmlerom, umirovljenim pilotom Swissaira i pasioniranim ljubiteljem povijesti, tradicije i umjetnosti. Već deset godina Caro je i predsjednik udruge za zaštitu graditeljske kulture i baštine (Heimatschutz) u Schaffhausenu. Ispričao mi je zanimljivu priču. Njegova majka Anna (rođena Scarsi) pred više od osamdeset godina radila je kao kućna pomoćnica u Hrvatskoj!
Malo sam bio zbunjen ovom pričom, a još više iznenađen kad mi je rekao kako je njegova majka još živa, napunila punih sto godina i da još koristi neke hrvatske riječi. Bili su to dovoljno jaki razlozi da skupa posjetimo gospođu Annu u domu za umirovljenike. Tu je živjela zadnjih nekoliko godina, u dubokim devedesetim još je uvijek sama vodila kućanstvo obiteljske kuće. U domu nam se pridružio i Carov brat Otti i vodili smo vrlo zanimljiv razgovor koji sam djelomično snimio i video kamerom.
Anna Scarsi je zapravo svoju službu započela još u Ženevi, u malom mjestu Russin. Tu je bila namještena kao kućna pomoćnica dr. Radoslava – Radka Radoševića i njegove supruge Anke. Radko je bio sin uglednog zagrebačkog odvjetnika i barunice, a studirao je kemiju u Zürichu. Nakon uspješne znastvene karijere vodio je jednu britansku kemijsku firmu u Ženevi. Tridesetih godina prošlog stoljeća Radoševići se vraćaju u Zagreb, a s njima ide i njihova vrijedna kućna pomoćnica. U Zagrebu ostaje nekoliko godina, dovoljno da solidno nauči hrvatski jezik, no veze s obitelji Radošević i njihovom rodbinom ostaju neprekinute sve do njene smrti.
Obitelj Radošević u Zagrebu je uživala veliki ugled pa su i u njihovu vilu na Pantovčaku zalazila mnoga zanimljiva imena tadašnjeg Zagreba. Čest gost na ručku bio je i nogometaš Ico Hitrec – kazivala nam je gospođa Anna. Sjećala se i Vlahe Paljetka i njegovih pjesama. U kuću su dolazili i drugi ugledni Zagrepčani. Nedjeljom bi redovito odlazili u Šestine ili u šetnju Maksimirom. Život u Zagrebu bio je vrlo lijep i dinamičan – sa sjetom u očima prisjećala se svojih mladenačkih dana gospođa Anna.
Tih godina u Hrvatskoj ju je u dva navrata posjetio Otto Stemmler, njen zaručnik i kasnije muž. Za vrijeme njegovog boravka u Hrvatskoj puno su putovali. Uglavnom su obilazili gradove na Jadranu i otoke, ali su putovali i po Slavoniji, Zagorju, Hercegovini, a preko Dubrovnika čak do Crne Gore. Na tim putovanjima Otto je uvijek nosio fotoaparat i bilježio vedute i scene iz hrvatskih gradova. Te vrijedne negative poklonio mi je njegov sin Caro i jedan mali dio te kolekcije možete pogledati u ovom prilogu. (Gotovo cijela kolekcija je digitalizirana, a po završetku ćemo negative proslijediti u arhiv u Hrvatsku).
Otto i Anna Stemmler podigli su četvro djece i u Schaffhausenu su, nastavljajući obiteljsko tradiciju, vodili trgovinu krznima i bundama. S Radoševićima su ostali u kontaktu i u ona teška vremena za vrijeme drugog svjetskog rata i poslije. Vila na Pantovčaku bila je od nove komunističke vlasti oduzeta i Radoševićima je za stanovanje ostavljen samo jedan dio kuće. Radko i Anka nisu imali djece. S rodbinom i njihovim potomcima obitelj Stemmler i danas održava vezu.
Anna Stemmler Scarsi preminula je u Schaffhausenu 3. ožujka 2011., kratko nakon njenog stotog rođendana. Film koji je priložen ovom tekstu nastao je nekoliko mjeseci prije njene smrti.
Otto je inače bio sin Carla Stemmlera. Njegovo ime u Schaffhausenu nije nepoznanica. Iako je sa 19 godina ostao siroče, kao drugo od sedmero djece, napornim radom uspio je zadržati krznarski obrt svojih roditelja i, zajedno sa starijom sestrom, brinuo za egzistenciju cijele obitelji. Kao krznar bio je vrlo uspješan, ali to mu nije bilo dovoljno. Počeo je preparirati životinje i ubrzo je stekao veliki ugled i njegove su usluge tražili mnogi prirodoslovni muzeji u Švicarskoj. S godinama je skupio toliko izložaka da je i sam osnovao muzej. Danas je Muzej Stemmler dio velikog muzeja u Schaffhausenu (Museum zu Allerheiligen). Kao pasionirani ornitolog putovao je Europom i proučavao ptice. I on je na svojim putovanjima nosio fotoaparat pa zahvaljujući njemu imamo i nekoliko snimaka iz Baranje (Kopački rit) i s otoka Cresa gdje je promatrao orlove. U muzeju u Schaffhausenu nalazi se i jedan lijep primjerak prepariranog orla iz Bosne. Preporučam posjet ovom jedinstvenom muzeju (otvoren samo nedjeljom – link.)
Ivan Ivić
