By 
Nedavno održani parlamentarni izbori u Hrvatskoj završeni su rezultatom kakav nam je u međuvremenu svima (pa konačno i gubitnicima) jasan, pa i – ako smo barem donekle demokratični – prihvatljiv.
Nakon što su se najvažnije stranke (osim HSP) neposredno poslije izbora, svaka za sebe, proglašavale dobitnicima (rekosmo: dobitnicima, ne pobjednicima!), mi ćemo se u ovom našem osvrtu pozabaviti samo onima koje smatramo – gubitnicima!
1. Unatoč najvećem broju glasova koje je ikada u Hrvatskoj osvojila, glavnim gubitnikom na ovim parlamentarnim izborima smatramo stranku SDP. Taj naš zaključak temeljimo na onoj predizbornoj, nipošto nerealnoj prosudbi, da je ta stranka u izbornu utrku ušla s velikom prednošću pred svojim glavnim suparnikom, strankom HDZ. Izgubiti, odnosno bolje rečeno prokockati, takvu prednost baš u predizbornoj kampanji (čiji je osnovni cilj, dakako, postojeću prednost, ako već takva postoji, barem zadržati, ako ne i povećati) u biti je mnogo teži poraz od onoga kada se “polazeći iz zaostatka” ipak ne dostigne željeni cilj. Ovu činjenicu iznosimo ne što bi nam bilo žao što je stranka SDP već dobiveno, baš u izbornoj kampanji izgubila, već da ukažemo na, izgleda u Hrvatskoj uobičajene, političke bahatosti, koje su hrvatski birači ovaj puta prozreli i primjereno kaznili. Nije isključeno da bi kazna za SDP bila i puno osjetljivija da su birači znali da je prava uloga premijerskog kandidata Ljube Jurčića bila tako i tako tek uloga “trojanskog konja”!
2. A kada kazna birača ispadne na korist široj javnosti, onda se na njoj biračima može samo još dodatno čestitati. (Ne zaboravimo: daljnjim napredovanjem demokracije, kao i kada hrvatska ljevica konačno prestane veličati Tita i prizna njegove zločine, i u Hrvatskoj će biti normalno da se dvije najjače stranke na vlasti izmjenjuju, bez ikakvih društveno-političkih potresa). A potpuni neuspjeh projekta Čačić-Pusić, pored kazne za njihove bahatosti, ujedno je i najveća politička dobit ovih izbora za većinu hrvatskih birača! Naime, nagovještenu i upravo zastrašujuću predizbornu poruku toga prepotentnog dvojca da bi Vesna Pusić mogla postati hrvatska ministrica vanjskih poslova, birači su znalački spriječili!
3. Teško kažnjena od birača svakako je i stranka HSP. No, kako su uzroci njezine kazne očito prije svega bili u bahatostima unutar same stranke, to u ovom trenutku nije lako predkazivati trajnost i dalekosežnost te (u datom trenutku očito i zaslužene) kazne.
4. I na kraju, hrvatski birači ovaj su puta, dajući toliko glasova SDP-u, nedvosmisleno kaznili i mnoge pogreške i bahatosti i vladajuće stranke HDZ, koja bi, da nije pokupila većinu bivših glasača HSP-a, najvjerojatnije ostala i bez te skromne prednosti, koju je na jadvite jade (i ako ovako nastavi možebitno i posljednji puta) ipak ostvarila. Sudskim rječnikom rečeno, ispalo je da je HDZ-ova kazna ovaj puta samo – uvjetna! Živi bili pa vidjeli za četiri godine!
PS. Kao poseban kuriozitet spomenimo još da je stranka SDP, umjesto da ipak smogne snage i pobjednicima čestita, danima i danima, gotovo do amoralnosti, zavaravala sebe i svoje, kako je ona izborni pobjednik. Kao da iz upravo doživljenog poraza nije baš ništa naučila! A hrvatski birači, izgleda, ipak sve bolje – pamte!
Marijan Karabin