By Prilog Ljerke Lukić,voditeljica Literarne udruge Hrvata u Kanadi, o pjesništvo Blage Tadića, guslara iz Toronta.
O Majci Terezi
Rodi majka veliku svetinju
što pomognu jadnu sirotinju.
Majka Tereza punom parom radi
sirotinja da ne mrije od gladi.
Albanka je baš porijeklom bila
što je dobra majka porodila.
Bog je posla da čuda napravi
gladne djece koliko izbavi.
Izbavi ih od sigurne smrti
velik teret na sebe uprti.
Al’ Terezi nije teško bilo
sirotinji dobro se činilo.
Gladnu dicu po ulici kupi
od svog dobra nikad ne o’stupi.
U Indiji djecu spašavala
prvu pomoć svima je davala.
Na ulici nikog ne ostavi
to bijaše, braćo, anđel pravi.
Bog je, braćo, Indiji pokloni
mnoge muke sa djece otkloni.
Na rukam joj djeca umiraše
svoje duše dragom Bogu daše.
Sad nam umrije svetica nam mila
iza sebe sestre ostavila.
Da se dalje velika djela prave
sirotinju samu ne ostave.
Pokoj vječni i velika hvala
sirotinji veliku pomoć dala.
Sirotinjskom i Božjem radu
Nobelovu dobila nagradu.
16. siječanj 1999.
Sveto brdo Bijakovsko milo, cijeli svijet oko sebe svilo.
Sveto brdo Međugorsko drago, najveće je sada svjetsko blago.
Sveto tilo Marije se spusti, svete riječi dječici izusti.
Svetoj ime Kraljica je mira, te svakome sada srca dira.
Ako nekog neki problem priječi, post molitva preko Krista liječi.
Mir na nebu jedanput zasija, mir Vam želi Isus i Marija.
Moje rodno selo Vionica, surađuju našeg sela dica.
U seljana mnogih vjera jaka, mi imamo zvonik svetog Marka.
Kada zvono svetog Marka zvoni, cijelo Brotnjo moli, i Bogu se pokloni.
A zvono je jakog zvuka, svuda krupu, oblakove goni.
Kad se sprema nevrijeme i krupa, naše zvono kao i grom lupa.
Te odbija oblakove jake, to veseli broćanske seljake.
Šteta njima tada zaobišla, na usjeve krupa nije sišla.
Naše Brotnjo, poznato po svemu, kvalitetno voće i povrće gaji se u njemu.
Tu najjačeg imademo vina, tražila ga svaka carevina.
Već tisuću godina na znanje je dato, grožđe, vino, duhan, trešnje, po svijetu poznato.
Tako isto Križ na brdu Križevcu, zahvaljujem mom didi i ocu.
I župljanim župe Međugorje, uljepšaše broćansko obzorje.
Sve uz pomoć naših franjevaca, iz cijeloga svijeta, tu se kupe dica.
Dragom Isusu i Majki tu počast odaju, i za svoje grije’ svi se kaju.
Kod nas krupa, nema više mista, jer uz pomoć Isusa nam Krista.
Otkad sveti Križ nam uzvisiše, krupa nije tukla Brotnjo više.
A moj djed i Redžo, majstori su bili, iz Rima su svete moći u Križ postavili.
Tu je lijek cijeloga svijeta, kod Križa je bilo najviše zavjeta.
To je, braćo, od trideset treće, i vjernika molitve najveće.
Selo malo nazvano Šurmanci, primaklo se svojoj dragoj majci.
I u župi selo Miletina, sve što pišem ovo je istina.
Ovo vam je poruka najkraća, sad su složni kao prava braća.
Dok je u župi svetoga Jakova, nikad neće prestati obnova.
I sva druga okolina cijela, kod nas čiste i duše, i tijela.
Sveti Jakov sve nas zaštićuje, ko ga s vjerom, molitvom poštuje.
Zaštitnik je Međugorske župe, mnogi svjetski vjernici pristupe.
Kod njeg mole, naveliko klanja, te bolove sa tijela otklanja.
Tu se Gospa sa narodom spaja, i sotonska djela tu razdvaja.
Draga majka, mila Isusova, sin je posla da dođe obnova.
I sva druga okolina cijela, liječe kod nas, svoja griješna tijela.
Te obnova i tijela i duše, da sotonska sva se djela sruše.
Da ne kvari Božje planove, pa da narod ima mirne snove.
Moji događaji u vezi Križa na Križevcu brdu u Međugorju
Križ, na Križevcu brdu u Međugorju, je podignut, na spomen tisuću devet stote obljetnice smrti Isusove. Križ je visok deset metara, a širok dva kraka po jedan i po metar. U Križu su uzidane svete moći koje je fra Bernardin dobio iz Rima. Fra Bernardin je dao da se na Križu utisne ovaj natpis: Isusu Kristu, otkupitelju ljuskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, podigoše o. Bernardin Smoljan, župnik, i župa Međugorje. Od svakog zla oslobodi nas, Gospodine.
Križ je završen 15. ožujka 1933. godine, blagoslovljen 16. ožujka 1933. godine. Majstori koji su izveli radnju su moj djed Nikola Vasilj Grlić Ivanov i Ante Redžo Dugančić Ivanov.
Kraljica mira je rekla vidiocim da je Križ bio u Božjem planu, i priprema za njezin dolazak, i obraćenje svijeta njoj i njezinu sinu Isusu Kristu. Mnogi su to i učinili i obratili se.
Po mome mišljenju, i nekih svećenika, moji događaji koji su se zbili od rođenja, mnogo se događalo na iste datume; kad je Križ bio podignut i kada se blagoslovio. Ovako po redu: ja sam rođen šest godina kasnije na isti datum kad je Križ bio blagoslovljen, tj. 16. ožujka 1939. godine. Otišao od kuće 16. veljače 1966. Došao u Njemačku 16. veljače 1966. Ženi Ankici bilo16 godina kad smo se ženili. Rodom iz Zvirovića kraj Međugorja. I Ankičin djed Jozo Kapular, isto pravio Gospi kip. I sin mu Ante i kćer Anica kasnije obnovili na istom mjestu stari kip.
Ženili se 14. studenog 1967. u Njemačkoj. U Kanadu došli opet na 16. studenog 1967. Kada se Kraljica mira ukazala 24. lipnja 1981. u Međugorju, ja sam postavio ispred kuće Gospin kip, i stavio u kip zemlje i cmilja iz Međugorja. I video kasete o Međugorju sam širio i djeca po školama i crkvam davala. I sastavio sam prvi pjesmu o događajima u Međugorju i poslao je vidiocim, i s njima se dopisivao. Nekoliko mjeseci kasnije opet na isti datum 16. ožujka 1982. na 43. rođendan, igrao lutriju i blagoslovio je svetom vodom iz Međugorja. I igrala na dan svetog Josipa i irskog sveca St. Patricka. Sve u tri dana 19. ožujka 1982. I dobio sto tisuća dolara.
Opet čudo dvije godine kasnije, blizu Gospina kipa izvirala bistra voda malog kapaciteta. Vidila je moja obitelj i susjedi. Uzeo sam bijele krpe jedan dan i potopio u vodu i dijelio mojim susjedima i sad imam te krpe kod sebe. Sutradan vode nestalo.
Iste godine, 1984., dogodilo se još veće čudo, na sedamnaestu godišnjicu braka, tj. 14. studenog 1984. Odguslio svetu pjesmu i naslonio se malo da odmorim, kad kroz uši prođe lijep zvuk kao zvonce, sa debelim glasom kojega nisam razumio.
Po mome mišljenju teško je naći čovjeka koji je mogao nešto ovako doživjeti i pronaći sve podatke tko je i šta sve radio, i kako je bilo u vezi podizanja Križa koje je zabilježio tadašnji župnik Župe Međugorje fra Bernardin Smoljan, koji je i sam blagoslovio Križ sa drugim svećenicima uz mnoštvo našeg hrvatskog naroda u najgore vrijeme diktature.
Još sam se sjetio – Križ je bio završen 15. ožujka, a mi smo živili na broju stana 15 gdje sam lutriju dobio. Isto, podatke pronašao u 15. broju “Kršnog zavičaja”. Bio sam isto bolestan u šesnaestoj godini. Žena Ankica umrla šesnaest kilometara od kuće. Naš sin Josip se rodio na proslavu uzvišenja Križa u Međugorju.
Najveće čudo – imam kamen na kojemu svak vidi Gospin lik. Drži Malog Isusa. Ima jedna zvijezda i u sredini kamena mali mostić. I vidi se Isusovo tijelo kada su ga skidali sa Križa.
Blago Tadić iz sred Međugorja,
toga svetog i divnog obzorja.
Te Križ sveti stoji gore na vidiku
pronio je slavu kroz Afriku i Ameriku.
Na kojem je Isus Krist visio
i najteže muke podnosio.
I na Križu svome Ocu uzdahnuo
opet griješnom svijetu od Oca oprost zatražio.
I svijet od propasti izbavio
ja mu se za svetu milost zahvalio.
Za tisak uredila Ljerka Lukić,
voditeljica Literarne udruge Hrvata u Kanadi
