By I ove godine je Widnau, mirno i živopisno mjesto smješteno u srcu Rheintal-a, s radošću ugostilo hrvatske poslužitelje oltara i male pjevače na Duhovski ponedjeljak, 16. svibnja 2016.. Na ovogodišnjemu susretu sudjelovalo je 10 hrvatskih katoličkih misija: Aargau, Basel, Bern, Frauenfeld, Graubünden, Luzern, St. Gallen, Ticino, Zug i Zürich.
Susret je, kratkim pozdravnim proslovom, službeno otvorio domaćin i koordinator HKM u Švicarskoj o. fra Mićo Pinjuh. Toplim riječima je pozdravio oko 500 mladih sudionika, njihove roditelje, voditelja i pratitelje, vidno raspoloženo vjerničko mnoštvu i, dakako, nazočnu braću svećenike. Posebno je zahvalio roditeljima, bez čije potpore bi sav napor misijskoga osoblja bio uzaludan. Euharistijsko slavlje je predvodio o. fra Miljenko Mika Stojić, voditelj HKM Frauenfeld. Predvoditelj se svojom propovijedi iznimno dobro uklopio u raspjevano slavljeničko ozračje, što su pozorni slušatelji na kraju nagradili snažnim pljeskom.
Pjevanjem tijekom misnoga slavlja, ravnala misijska suradnica iz St. Gallena prof. Dragica Bošnjak. Nakon mise i polusatnoga predaha, uslijedili su pojedinačni nastupi malih misijskih zborova. U ovomu programskomu dijelu, koji je znalački vodila prof. Bošnjak, nastupili su mali zborovi iz Aargau-a pod ravnanjem gospođe Slavice Minarski, Basel-a pod vodstvom gospođe Marije Marušić, Bern-a pod ravnanjem gospođe Nikoline Pinko, Luzerna pod ravnanjem gospođice Katarine Đondraš, St. Gallena pod ravnanjem Dragice Bošnjak i Zürich-a pod ravnanjem s. Zore Jažo. Svaki zbor se, prema unaprijed utvrđenim pravilima, neposrdno prije nastupa ukratko predstavio, što su gledatelji prihvatili kao veoma simpatično i korisno osvježenje.
Što se pak glazbenoga dijela njihovih nastupa tiče, svaki zbor je otpjevao po dvije slobodno izabrane skladbe. Za taj dio susreta može se utemeljeno reći da su pomaci iz godine u godinu sve očitiji. Voditeljima zborova je fra Branko Radoš, voditelj HKM Luzern, u ime organizatora – Koordinacijskoga vijeća HKM u Švicarskoj – neposredno nakon nastupa podijelio lijepe i zankovite statue s prikladnim gravurama. Zadovoljni gledatelji, koji su i ove godine do posljednjega mjesta ispunili prostranu župnu crkvu u Widnau, svaki nastup su nagrađivali spontanim i snažnim pljeskom. Stotine njih, koji nisu ni roditelji ni pratitelji, svake godine uredno nazoče ovom prekrasnom susretu, što je najzornija potvrda njegove potrebe, te duhovne i odgojne vrijednosti.
Podnevna hodnja koja je puno više od toga
Od crkve u Widnau do Aegeten-a – obližnjega športskoga središta – stigne se laganim hodom za 10-ak minuta. To je svima, i poglavito za lijepa vremena, dobrodošlo razgibavanje prije podnevnoga objeda. Jedinstven je i ohrabrujući doživljaj, što su mi brojni mještani u više navrata – otvoreno i s neskrivenim simpatijama – priznali, promatrati te stotine mladih ljudi kako, u pratnji svojih misionara i misijskih suradnika(-ca), u športskoj odjeći s nacionalnim i vjerskim obilježjima, ponosno koračaju njihovim šetnicama. Prizor je to koji ih, kako sami kažu, ispunja radošću i sjetom istodobno. Radošću da još uvijek ima tako mladih ljudi koji su vjerni svojoj Crkvi i kršćanskoj tradiciji i sjetom jer su slični prizori, kada je riječ o njihovu životnomu okruženju, daleka i lijepa prošlost.
Aegeten – naše omiljeno susretište i poznato športsko središte
Objed je, po dolasku u športsko središte, prva programska točka. Da sve bude pravodobno pripremljeno i podijeljeno brinu se domaće, veoma dobro organizirane i uigrane, ekipe. Zahvaljujući tom njihovu visokom “automatizmu”, športska natjecanja uglavnom počinju na vrijeme. Tako je bilo i ove godine. Čast prvonastupa ove godine je pripala malim “vrećašicama”. Njihova natjecateljska borbenost i smiješne zgode, kakvima ova vrsta natjecanja obično obiluje, zagrijale su i one osjetljivije na kišicu koja je lagano – gotovo prijateljski – sipila. Borba se, kako su natjecanja odmicala, sve više rasplamsavala.
Brojna igrališta ovog zaista golemog športskog središta umah su se pretvorila u u jednu veliku igraonicu, kojom su jurile stotima malih Hrvatica i Hrvata u svom športskom i mladenačkom zanosu. I letimičan pogled na to hrvatsko rastrčano i razigrano mnoštvo, mnogima je, kako su i sami posvjedočili, izmamilo pokoju suzu radosnicu. Nakon trosatnih nadmetanja u trčanju, trčanju u vreći, košarci i nogometu, sretnijim i spretnijim pojedincima i momčadima podijeljena su prigodna odličja – veoma lijepe i znakovite medalje i pehari s odgovarajućim gravurama. Navijačke izljeve radosti prigodom podjele odličja nije previše omela ni proljetna kišica koja je upravo u to vrijeme počela ozbiljnije zalijevati izgaženu travu.
Nakon podjele športskih odličja rijeka hrvatske mladosti s Aegetena počela je teći u drugim smjerovima – put matičnih odredišta razdraganih sudionika. Na kraju, kada cjelokupan susret na miru analiziramo – od euharistijskoga slavlja do večernjega razlaza – duboko u sebi osjećam potrebu zahvaliti Bogu za dar CroMina i svih koji zdušno i samozatajno rade na njegovoj zdravoj promidžbi i programskim obogaćenjima.
Tekst: Fra Mićo Pinjuh (http://www.hkm-stgallen.ch)
Fotografije: Ivan Ivić
{gallery}stories/foto/drustvo/misije/cromin_2016/{/gallery}
