CroMin – susret ministranata i zborova u Balsthalu 2005.

Sad već tradicionalni susret ministranata i malih pjevačkih zborova hrvatskih katoličkih misija koje djeluju na području Švicarske (CroMin) po treći je put održan prošle subote u Balsthalu i Neuendorfu (kanton Solothurn). Susret je počeo svečanom svetom misom u župnoj crkvi u Balsthalu. Pozdravnu riječ svim gostima uputio je glavni organizator CroMin-a fra Mićo Pinjuh. Zahvalio je svima onima koji su svojim radom doprinijeli da se ovaj susret održi; prije svega misionarima, časnim sestrama, misijskim suradnicama ali i roditeljima koji su žrtvovali svoje vrijeme i dovozili djecu na vjeronauk i probe pjevanja.

Naposljetku se zahvalio i domaćinima, župniku Toniju Bucheru i članu Sinode kantona Solothurn Toniju Gallikeru. Pozdravio je veleposlanika RH dr. Mladena Andrlića. Župnika Buchera fascinirao je broj okupljene mladeži i u svom pozdravnom govoru je rekao da još nikad nije u ovoj crkvi bilo ovoliko mladih, barem od kad on vodi ovu župu. Mladima je zaželio dobrodošlicu na tri jezika i bio je nagrađen burnim pljeskom. Župnik Bucher naglasio je i dobru suradnju s Hrvatima koji žive u ovoj župi i posebno istakao rad misionara fra Šite Ćorića.

Fra Šito, domaćin i jedan od glavnih organizatora ovog susreta, nažalost nije taj dan mogao biti u Balsthalu. Sprovod majke i teška bolest oca odvojili su ga od mladih u Balsthalu. Sva briga oko provedbe ove manifestacije pala je tako na leđa fra Miće. Uz male improvizacije ipak je sve dobro uspjelo.

Misu je predvodio fra Gojko Zovko, od nedavno misionar u Bernu, a koncelebrirali su svi prisutni misionari. Iz svake misije bilo je po nekoliko ministranata, a pjevali su svi zborovi zajedno.

Toni Galliker, predstavnik Sinode kantona Solothurn mladima se obratio po završetku mise i pozvao ih da one vrednote koje su ponijeli iz svog naroda oplemenjuju vrednotama ovog društva u kojem sada žive. Napomenuo je da on, kao djelatnik u obrazovnom procesu, redovito dolazi u dodir s mladim Hrvatima i pozdravlja njihove napore da se što bolje pripreme za život. Zaželio je mladima puno uspjeha u programu koji slijedi i pozvao ih da i naredne godine izaberu kanton Solothurn kao mjesto održavanja ove lijepe manifestacije.

Kratka stanka do početka kviza iskorištena je za grupnu fotografiju ispred crkve. Nakon što su posloženi stolovi i stolice započeo je kviz znanja. Ove godine uvedene su i neke novine: kviz se održavao u crkvi, a svaka misija izabrala je pet kandidata, no za razliku od prijašnjih susreta kad su svih pet kandidata sjedili zajedno i testove rješavali timski, ove godine su bili razmješteni tako da je za svakim stolom bio samo po jedan kandidat iz svake misije. Tako je bilo onemogućeno bilo kakvo dogovaranje i na koncu je svaka misija predala ukupno pet uradaka. Dok se žiri sastavljen od predstavnika nekoliko misija povukao kako bi vrednovao testove nastupili su pjevački zborovi. Svaki zbor otpjevao je dvije pjesme. Prvi je nastupio zbor iz Basela, a potom zborovi iz Frauenfelda, Luzerna i Züricha. Kako je fra Šito bio odsutan, zbor njegove misije nastupio je pod “dirigentskom palicom” jedne od članice zbora. Dobili su veliki pljesak za pjesmu Marka perkovića – Thompsona “Geni, geni kameni”. Sestra Berhmana Galić uručila je svim voditeljima zborova prigodne spomen diplome. Nekoliko trenutaka kasnije bili su poznati i rezultati pismenog dijela kviza. Najviše uspjeha imali su natjecatelji misija Basel, Luzern i St.Gallen. Kako su i nakon usmenog dijela kviza Basel i Luzern imali isti broj bodova dogovorno su podijelili prvo mjesto – novčanu nagradu u iznosu od 500.- franaka. Šuška se da će nagradu potrošiti na zajedničkom izletu ministranata. Drugo mjesto pripalo je natjecateljima iz St.Gallena, a na treće mjesto su se popeli domaćini iz Solothurna. Njima su kao nagrade pripale vrijedne Biblije. Sve ekipe koje su sudjelovale na kvizu ponijele su kući i lijepe diplome.

Kako je kiša rominjala za vrijeme cijele mise (i ometala i zajedničko fotografiranje) bilo je upitno kako će se održati sportski dio programa. Autobusi su krenuli put Neuendorfa gdje su vrijedni domaćini spremili ručak za sve goste. Kao da je dragi Bog uslišao one vedre pjesme zborova, već za vrijeme ručka stidljivo su se pojavile prve zrake sunca. Radost u srcima mlađarije. Neki nisu ni dovršili užinu već su pojurili van na borilišta.

Sportski dio programa započeo je natjecanjem u trčanju na 100 metara, i to u kategoriji starijih dječaka i djevojčiva, te u kategoriji mlađih. U istim kategorijama takmičili su se i u skakanju u vrećama. No vrhunac tog dijela programa svakako je bio turnir u nogometu u kojem se sudjelovale sve misije i to u četiri kategorije, istovjetno kao i u gornjim disciplinama. U kategoriji starijih dječaka najviše uspjeha imali su domaćini, igrači misije Solothurn, što i nije čudno kad se zna da su igrali na domaćem terenu i imali najbrojniju publiku. Drugo mjesto pripalo je misiji Ticino, a treće misiji Bern.

U kategoriji mlađih dječaka nezaustavljivi su bili igrači misije Frauenfeld (koja je pokupila i nekoliko medalja u atletici), a drugo mjesto su zauzeli igrači iz Ticina. Treći su bili igrači Solothurna. U kategoriji starijih djevojčica najbolje su bile nogometašice Berna, zatim Graubündena i Solothurna. U kategoriji mlađh djevojčica: Zürich, Solothurn, Bern. Vrijeme je poslužilo točno do završetka programa. Pri podjeli odličja počele su padati prve kapi kiše. No kiša nije smetala takmičarima koji su strpljivo čekali svoje pehare i medalje. Bilo je divno gledati mlade kako se gužvaju oko osvojenog pokala. Smijeh i radost na licima mokrim od znoja, suza i kiše.

Što na kraju ovog priloga reći kao zaključak? Bio je ovo treći susret i svi oni koji su bili na prva dva (Freienbach SZ) očekivali su da će ove godine biti još više gostiju. No desilo se suprotno, četiri misije su izostale. Razlog tome djelomično leži i u personalnim promjenama koje su se odigrale početkom godine. Neki misionari nisu uspjeli na vrijeme pripremiti svoje ekipe. Nadamo se da će druge godine sve misije opet sudjelovati. Ovakvi susreti jako su važni za djecu. Napomenu je to i veleposlanik Andrlić u neformalnom razgovoru s roditeljima nakon mise. Koliko je to za djecu važno ne treba uopće govoriti, svi koji su to doživjeli znaju. Na kraju jedna mala priča koja najbolje ilustrira tu potrebu za druženjem i nadmetanjem. Neposredno nakon mise jedna grupica dječaka jedne misije “izgubila” se na nekoliko minuta. Kad ih je jedan od roditelja koji je bio zadužen da ih pazi pitao gdje su bili rekli su da su išli prema središtu mjesta tražeći neku trgovinu sa sportskom opremom. Kasnije se ispostavilo da su udruženim džeparcima namjeravali kupiti patike za jednog svog igrača koji je ponio samo “kopačke”, a bojali su se da bi zbog kiše njemu bilo nemoguće igrati s takvim cipelama u dvorani. Radije bi se bili odrekli džeparca nego svog “golgetera”. Nije važno samo sudjelovati.

Tekst i foto: Ivan Ivić

Fra Gojko Zovko propovijeda.