By 
Potaknuti zajedničkim druženjem na oproštajnoj proslavi misionara fra Ante Perkovića koncem 2005., vjernici misije Frauenfeld / Schaffhausen izrazili su želju da bi barem jednom godišnje Misija trebala održati jedan zajednički susret na kojem bi se okupili ljudi iz svih dijelova misije.
Time bi se ujedno obilježio Dan misije. Prvo takvo okupljanje održano je u nedjelju 3. rujna 2006. u marijanskom svetištu Rheinau nedaleko Schaffhausena. Po drugi put, na istom mjestu okupili su se Hrvati vjernici ove misije 2. rujna ove godine. Na malom otočiću usred rijeke Rajne stoji prekrasna barokna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je primila oko 500 vjernika iz cijele misije. Fra Branko Radoš, misionar ove misije, napomenu je na početku mise da se mi, kao pripadnici naroda koji je kroz čitavu svoju povijest na poseban način štovao Blaženu Djevicu Mariju, i ovim našim hodočašćem pridružujemo brojnim kolonama u domovini koje ovih dana hodočaste u Gospina svetišta. I ovdje u tuđini, mi kao njena djeca nalazimo utočište u ovoj crkvi, jer kako kaže jedna mudrost – dom i obitelj su tamo gdje je majka. Geslo ovogodišnjeg Dana Misije bilo “Tko je moj bližnji – čiji sam ja bližnji”. Klanjanjem pred Presvetim i svečanim blagoslovom završila je sveta misa a slavlje je potom nastavljeno u parku nedaleko crkve.
Članovi misijskog vijeća pobrinuli su se da svi gosti dobiju i tjelesnu okrijepu. Od jela se nudio grah s kobasicama i hrenovke za djecu. Zanimljivo je da su gotovo svi gosti ostali i na ručku tako da je otišlo sve što se pripremilo za jelo. Za vrlo kratko vrijeme su “planuli” i kolači, iako je bilo pripremljeno dvadesetak vrsta. Iako su cijene bile više nego “popularne” ostalo je nešto i u misijskoj kasi. Po završetku ručka, dok su gosti sjedili uz kavu i vino krenuo je kraći program. Najprije je nastupio mladi Marko Šepac koji je otpjevao nekoliko pjesama uz klavijature, a potom su nastupili plesači društva Fala. Sestre Maloča također su otpjevale nekoliko pjesama. U hladovini stoljetnih kestena oni malo stariji bacili su balote. Druženje uz šalu, pjesmu i razgovor potrajalo je do kasnih poslijepodnevnih sati.
Napomenimo na kraju da je samo jedna mala grupa “hodočastila”, u pravom smislu riječi. Oni su desetak kilometara dugu stazu od Rheinfalla do Rheinau-a prešli za nepuna dva sata.
Ivan Ivić
Ispunjena crkva Uznesenja BDM u Rheinau.
Fra Branko Radoš.
Hrvatski vjernici ispred crkve.
Geslo “Tko je moj bližnji” promijenjeno je u “Tko će bliže” (bulinu).
Podijeljeno je skoro 300 porcija graha.
