By U nedjelju 25. rujna održan je u crkvi sv. Marije u Schaffhausenu tzv. Dan naroda (Völkertag), zajednička misa domaće crkve i katoličkih misija stranaca (Anderssprachigen-Seelsorge ). Ta pastoralna skrb za druge jezike omogućuje ljudima (imigrantima) da prakticiraju svoju vjeru na svom materinjem jeziku i sa svojim kulturnim tradicijama. Osim hrvatske katoličke misije, sudjelovale su i druge misije iz dekanata (Pastoralraum) Schaffhausen (Talijani, Španjolci, Portugalci, Mađari, Eritrejci, Sirijci, Tamilci, Filipinci…).
Predstavnici pojedinih misija pročitali su po jednu molitvu na svom jeziku, a župni zbor je otpjevao nekoliko pjesama na stranim jezicima. Zadnja, izlazna pjesma je bila na hrvatskom (Zdravo Marijo (Sred te se pećine..)). I kod prinosa darova su pojedine narodne skupine prinijele neke svoje tipične plodove, namirnice. Naša je misija izabrala grožđe. Svetu misu je predslavio župnik Urs Elsener u zajedništvu s otalim misionarima, među kojima i naš fra Mika Stojić.
Po završetku mise druženje je nastavljeno u crkvenoj dvorani uz bogatu zakusku. Zbilja je bilo svega napretek, svaka zajednica se potrudila ponuditi ono najbolje što imaju u svojoj nacionalnoj gastronomiji.
Za kraj, moram dodati i jedan komentar. U našoj se misiji godinama Dan naroda održavao unutar župe sv. Petra (u studenom), gdje smo zajednički slavili sv. misu sa župljanima. Liturgija je bila na njemačkom i na hrvatskom jeziku, kao i liturgijske pjesme, za razliku od subotnje mise, gdje se hrvatska riječ gotovo nije ni čula. Možda je to sada tako zbog nekih tehničkih razloga, porastao je broj manjih zajednica iz Afrike i Azije. Neka mi bude dopušteno dodati još jednu činjenicu. Prije nekih 25 godina, kao predsjednik Misijskog vijeća, predložio sam našem tadašnjem misionaru fra Anti Perkoviću da organiziramo zakusku poslije te zajedničke mise. Članovi vijeća i misionar su to oduševljeno prihvatili. Pretpostavljam da je i ova zakuska u subotu plod i nasljeđe te naše hrvatske inicijative. Godinama smo na taj dan pokušavali organizirati i nekakav hrvatski program, tribinu ili izložbu. Jedne godine sam zamolio dr. Marijana Stanišića (SG) da održi jedno predavanje o Hrvatskoj domaćim Švicarcima. On se i vidi na slikama koje sam priložio, jednom u društvu upravitelja župe dr. Stoffela i moje malenkosti, a na drugoj slici s pok. fra Antom Perkovićem. Eto, morao sam dodati i tu paralelu, da bi se sačuvale neke uspomene.
Ivan Ivić
