By Deni Marinković je jedan od najuspješnijih vaterpolista Švicarske. Počeo je s plivanjem u dobi od 8 godina, da bi se četiri godine kasnije odlučio za vaterpolo. Rođeni Splićanin, početak svoje karijere započeo je u Mornaru, gdje su ga zapazili i pozvali u tadašnju nacionalnu ekipu Jugoslavije. Konkurencija je bila strahovito jaka. Najprije je igrao za kadete, juniore i onda za seniore. Na tom putu bio je kao junoior vicešampion svijeta 1987. i vicešampion Europe kao senior 1989. Paralelno je Deni Marinković osvojio pobjedu u Kupu Europe sa svojim klubom Mornar 1986. S 22 godine je napustio Hrvatsku i otišao u profesionalce u talijanski klub Syracuse. Godine 1993. dolazi u švicarski klub Riviera i tu nastavlja svoju karijeru, a godinu dana kasnije dolazi u Monthey, na poziv mnogobrojnih prijatelja. U idućih 17 sezona igrao je u švicarskoj eliti i za sve te godine dao je preko 1200 golova, najvećim dijelom za Cenamo de Monthey, klub posebno drag njegovom srcu. Već odavno je prestao brojiti naslove najboljeg strijelca Švicarske. Veliki dio svoga vremena Deni je posvetio mladim vaterpolistima Montheya. Poklonio je svome klubu velike uspjehe s mladima iz regije, iako s vrlo malim finanacijskim sredstvima. Godine 1998. su osvojili odlično 3.mjesto u LNA, iako se niko tome nije nadao. Iako je od prije nekoliko mjeseci službeno u mirovini, vaterpolo mu je i dalje u srcu, a tu je i sin Pero koji je nastavio tatinim putem i igra za švicarsku reprezentaciju, a i mlađi sin Duje ih slijedi. I ne smijemo zaboraviti suprugu Danicu koja ih prati na sve utakmice. Cijela obitelj je vezana za bazen i vodu. Sve to mu natjera suzu na oči, a izuzevši kontakte, roditelje i djecu jedino još more, vjetar i Split to uspiju. Skroman i samozatajan, primjer je kakav treba biti onaj koji voli sport i živi za njega.
Aurelije
I mlađi sin Duje krenuo je očevim stopama.
Mama Danica velika je podrška cijeloj obitelji.
