By Široki Brijeg, 4. veljače 2016. (Ivana Karačić) – U samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu večeras su započeli »VI. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Molitveni program započeo je molitvom krunice i razmatranjem koje su predvodili župnik fra Stipe Biško i ministranti. Sv. misu zadušnicu za pobijene franjevce i puk u 18.00 predslavio je fra Ante Bekavac, večeras predstavnik hercegovačkih franjevaca u državi Hrvatskoj, uz sumisništvo franjevaca iz samostana.
Propovijed je započeo riječima: »Živimo u vremenu u kojem svako malo oko nas se gase svjetla. Život i njegovi odnosi gube okus. Danas je posve opipljivo da živimo u vremenu velikih opasnosti i velikih mogućnosti za čovjeka i za svijet. Živimo u vremenu velike odgovornosti svih nas. Treba nam istinsko svjetlo kako bismo znali ići dalje. Kad iz našega života nestane svjetlo vjere i blizina uskrslog Krista, život brzo postane tama.« Također je istaknuo: »Čujemo stalno priče kako se trebamo okrenuti budućnosti a ne prošlosti, da trebamo prošlost ostaviti povjesničarima a preuzeti odgovornost za izgradnju budućnosti. Odakle dolaze takvi glasovi i zamke Zloga? Iz bezdana neljudskosti dolaze glasovi opravdanja i nijekanja zla i zločinaca, iz nečiste ćudoredne savjesti koja se opire Božjoj istini priznanja zla i grijeha. Kako ćemo graditi budućnost bez prošlosti? Koji je to povijesni narod, zajednica opstala u budućnosti nakon što joj je zanijekana prošlost? Prošlost ne pripada samo povjesničarima, nego svakom pojedincu koji mora znati kako mu se oblikovao nacionalni, vjerski ili franjevački identitet da bi i dalje znao kako ga oblikovati. Prošlost nije avet, kako nam to sugeriraju, jer bi to značilo ponovno nijekanje zločina i istine nad nedužnim i nevinim ljudskim životima i utoliko franjevačkim. Značilo bi opet pogaziti dostojanstvo žrtve naše ubijene braće i tako obeskrijepiti križ Kristov. Kršćanin koji niječe prošlost i zločine živi kao neprijatelj križa Kristova! Ne može biti blagoslovljene sadašnjosti iz koje se rađa budućnost tamo gdje grijeh i zločin stvaraju sliku života, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Treba nam istina, a ona zahtijeva imenovanje grijeha.«
Na sv. misi je pjevao Zbor Sv. Nikole Tavelića iz Dobrkovića, pod ravnanjem Marije Cigić, a čitanja i molitvu vjernika predvodili su ministranti.
Dodijeljene su i nagrade za najbolje radove pristigle na Nagradni natječaj o pobijenim franjevcima, za uzrast djeca. Prvu nagradu osvojila je Matea Čobanac iz Glamoča za rad »Hej, ubojico, kako si?«. Drugu nagradu osvojila je Lucija Rotim iz Čapljine za pjesmu »1942. – 1945.«, a trećenagrađena je učenica iz Mostara Nikolina Beus za svoj računalni uradak »Stradanja širokobrijeških franjevaca«. Također su tri osnovne škole, čiji su učenici i nastavnici bili vrijedni te napravili dosta radova o pobijenim hercegovačkim franjevcima, nagrađene kompletom knjiga u izdanju Vicepostulature. Te škole su OŠ Ivana Gundulića u Mostaru, Prva OŠ u Širokom Brijegu i OŠ Stjepana Radića u Prisoju.
Nakon sv. mise mise bilo je i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, kako je to inače uobičajeno četvrtkom u širokobriješkom samostanu.
Molitveni program prenosila je radiopostaja Široki Brijeg radio i internetskim signalom te video signalom portali hercegovinalive.com, pobijeni.info, hrsvijet.net i gospin-brig.info.
————————————————
Fra Karlo Lovrić, dugogodišnji misionar u Švicarskoj, o ovoj je tragediji napisao pjesmu koju ovom prigodom objavljujemo:
70. obljetnica širokobrijeških mučenika
Malo ih je koji nešto znaju
Što se zbilo u Briješkome kraju,
U veljači četrdeset pete
na sedmoga, te godine svete.
Krv se lila, bunkerom je tekla
Majka moja, to je meni rekla,
Pobijeno mnoštvo je fratara
Vjernih sluga Božjega oltara.
Sve u svemu šeset i šest biše,
Nekrologij to fratarski piše.
Bez suda se sudilo je svima,
U potiljak dalo metak njima.
A najviše te godine pete
Fratri briješki pretrpješe štete.
Bolje reći, smakoše ih hudi
Parizani, ti bezbožni ljudi.
Njih se dvanest povezano žicom
U bunkeru usmrtilo hicom.
To su bili fratri profesori,
domoljubi, većinom doktori.
Gimnazija, klasična je bila,
Mnoge đake dobro odgojila.
Učilo ih humanosti, miru
Ljubit Krista, domovinu širu.
U toj školi ponikli su Šimić
Branko Antun i fra Rufin Šilić,
mnogo drugih poznatih fratara,
Što grmiše s briješkijeh oltara:
Bog jedini vlasnik je života
Imat život, to je dar, divota.
Govoraše o ljubavi, miru
Biti s Bogom u nebeskom piru.
Za taj govor bi nagrada metak,
Ubojice izabraše petak.
Ne slučajno, moralo je biti,
Isus krunom fratre svoje kiti.
Hvala fratri, mučeničke krvi
Vi životom platili ste prvi.
Sad plodove mi beremo vaše
Vaš zagovor ufanje je naše.
Ubojicam oprostili vi ste
I vapili: smiluj nam se Kriste,
Vaš je vapaj Majka Gospa čula,
Jači bio neg krvnika hula.
Sad ste Gospi bliže nego prije
A vaš život Neba sunce grije.
Uživate zajedništvo svetih,
Nema patnje ti vremena kletih.
Međugorje, 7. veljače 2015.
{gallery}stories/foto/razno/pobijeni_franjevci/{/gallery}
