By Glis – U kutku Švicarske koji se zove kanton Wallis godinama živi hrvatska zajednica, koja se okuplja oko Hrvatske katoličke misije. Drugo, zapravo, ništa i ne postoji što bi nas moglo ujedinjavati i nešto organizirati. Jedino ova crkvena institucija čini, ono što može i koliko može za nas Hrvate.
Pretežito smo iz Bosanske Posavine. Iz drugih krajeva nas je u vrlo malom broju. Našu misiju već petu godinu vodi neumorni fra Vladimir Vlado Ereš. Pokušava i više nego što ga možemo slijediti. Posebno njeguje našu kulturu u folklornim skupinama. Do sada ih ima pet grupa. Sastajemo se često i na kulturno-zabavnim susretima. Uz Poklade, Majčin dan i Nikolinje organiziramo i Domovinski susret, uglavnom s jeseni, kada na poseban način obratimo pažnju na naše domovinske običaje.
Ove smo subote, 10. listopada 2009., u punoj dvorani švicarske župe, u manjem mjestu Glis, upriličili jedan od takvih susreta. Tu gdje protiče rijeka Rona i gdje se primjećuju planinski vrhunci Matterhorna, tu je bio naš susret. Bilo je za sve nazočne po nešto. Uglavnom zadovoljni smo napustili dvoranu.
Fra Vlado je na početku pozdravio prisutno mnoštvo Hrvata i poželio im lijepu večer. Takodjer je pozdravio i učitelje Hrvatske dopunske škole, supružnike Vadlja, koji su tek došli iz Hrvatske, te koji su već po drugi puta tu u vođenju Hrvatske dopunske škole. Na što su oni uzvratili predstavljanjem i zahvalili na dobrodošlici. Pozdravio je i dvije misijske folklorne grupe: jednu gostujuću s drugog dijela misije (preko sat i pol vožnje autom), iz okolice Lausanne, iz Montreuxa, koja već petu godinu uspješno nastupa i širi kulturu naše Hrvatske i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Izveli su nekoliko kola te su na kraju nastupa pobrali dugi pljesak i osvojili simpatije. Nakon njih nastupila je misijska domaća mladenačko-dječja skupina iz Vispa, koja je bila simpatična, draga i uvježbana kao i prva. Fra Vlado se posebno zahvalio voditeljicama folklornih grupa Ivani i Svjetlani što hrabrim i upornim probama drže „nivo“ igre i plesa.
Budući da ima puno onih koji vole izvornu glazbu (šargiju i violinu) misijski suradnik Pero Budimir okupio je ekipu i svojim izborom pjesama oduševili su nazočne ljubitelje takve glazbe. Svatko uz nešto odrasta, a medju nazočnima je puno onih koji su „odrasli“ uz izvornu glazbu svojih domovinskih krajeva.
Za ovu prigodu pozvan je pjevač i svirač iz okolice St. Gallena Marjan Brezović – Breza koji je ispunio program do kraja. Marjan je s prijateljem Markom oduševio sve nazočne. Pjevao je svima po volji. Već je odavno stekao nedvojbene simaptije u Walisu. U kratkoj pauzi par je pjesama zapjevala naša Ružica Dadić. Uglavnom Marjan je „ušao u dušu“ svima. Igralo se i radovalo do „kasnih“ noćnih sati. Svi zadovoljni i radosni odoše kućama.
Imali smo i bogatu tombolu, koja je obradovala mnoge. Cijela ova večer imala je i svoj humanitarni karakter za auto jednoj časnoj sestri u Bosni koja puno pomaže starim i nemoćnim ljudima.
Vrijedna misijska suradnička ekipa odradila je maestralno svoj posao. A on se sastoji u tome: sve što su ponudili pojelo se i popilo. No ondje gdje „stane pero“ progovara fotografija: gledajte i uživajte, a misija već sprema idući susret – Nikolinje 2009.
Kata Čančar
{gallery}stories/foto/drustvo/misije/wallis/glis_09{/gallery}
