By Ovogodišnju korizmenu duhovnu obnovu u HKM Bern (petak, subota, nedjelja, 2., 3. i 4. ožujka 2018.) predvodio je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije dr. sc. don Josip Dukić. Kao povjesničar i kulturni djelatnik don Josip je govorio i na temu: Hrvatska i iseljeni Hrvati, stanje i perspektive u kontekstu duhovne, korizmene obnove.
Voditelj misije Bern fra Gojko Zovko njegov je boravak u ovoj prostranoj misiji dodatno “iskoristio” i za nadahnuto predavanje mladim zaručnicima. Njih trideset i dvoje (16 parova) se uz pomoć misionara i ostalih stručnih predavača (liječnica) za zajednički život pripremaju u prostorijama misije.
Opširnije o predavaču, njegovom djelovanju, znanstvenom usavršavanju i izvanpastoralnim aktivnostima možete saznati i u priloženom razgovoru (video) koji je s njim vodio Slavko Ćorluka.
– Sve što je zemaljsko, podložno je grijehu. Grijeh nosi svijet. – citirao je don Josip slavnog francuskog pisca Victora Hugoa, no istovremeno ovoj misli dodaje i i na neki način suprotstavlja misao drugog velikog uma, Hermanna Hessea, koji u svom djelu Siddhartha kaže kako “Svaki grijeh već u sebi nosi milost, sva mala djeca imaju u sebi već starca, sva dojenčad smrt, svi umirući vječni život.” – Te dvojnosti pokreću svijet – nastavlja don Josip – u isto nas vrijeme veseli život i plaši smrt.
Za smrtni grijeh (oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost) navodi da je to ustrajanje u pogrešci, u krivom uvjerenju, iz nekog ludog ponosa i nedostatak želje da se to popravi.
Govoreći o smrti napomenuo je kako je puno opasnija ona duhovna smrt, npr. kad se izgubi komunikacija unutar obitelji, kad se živi zajedno, za istim stolom, a zapravo se ne živi na istoj razini. Dodao je kako naša vjera nije dovoljno duboka ako smo uvjereni da smrt, tjelesna ili duhovna, ima zadnju riječ. To znači da nismo povezani sa svojim Stvoriteljem.
Govoreći o stanju i perspektivama našeg naroda, don Josip smatra kako je pomalo preuveličana ta zabrinutost zbog odlaska velikog broja mladih ljudi u inozemstvu. Po njemu, smisao života nije živjeti na svom kućnom pragu, već je smisao oživjeti i obogatiti svoj duh. Puno je važnije stvoriti od Hrvatske dobru zemlju u koju će se svi rado vraćati, oplemenjeni i obogaćeni novim zanjima i iskustvima. Međutim, naše institucije, one u domovini i one izvan nje, nažalost, nisu dobro odradile svoj posao.
Od kućnog praga važnije je ta neka duhovna dimenzija, tj. spoznaja da je naša domovina tamo gdje žive ljudi koji razmišljaju kao i mi. Ta duhovna povezanost, a posebice umreženost mladih i školovanih Hrvata diljem svijeta, daleko je važnija nego samo egzistiranje unutar granica naše zemlje. – Biti Hrvat znači biti dobar čovjek – navodi don Josip i dodaje kako je važno da ono dobro, što smo ponijeli od kuće, od svojih roditelja, posijemo i oplemenimo u novoj sredini, ali i da prihvatimo sva pozitivna postignuća i blagodati koje pruža ta nova sredina.
Govoreći o stradanjima našeg naroda u tri zadnja rata, don Josip je naveo i neke manje poznate detalje (posebno o stradanjima hrvatskih zarobljenika u prvom svjetskom ratu) ali se ujedno pita zašto smo svi (uključujući i naš narod) pali na ispitu, u spomenutim ratovima, kao ljudi i kršćani. U sva tri rata su se međusobno ubijali kršćani i za njega nije ključno pitanje tko je prvi počeo ubijanje, već je ključno pitanje, tko je u tim teškim trenucima ostao čovjek? Svijetlih primjera bilo je na svim suprotstavljenim stranama. Naveo je kako mali čovjek ne može puno utjecati na ratna zbivanja. Kad ideologija pošalje poziv, ili se odazoveš ili nestaješ, ali jako je važno je u tom kaosu sačuvati dostojanstvo i ostati čovjek. Pokretači rata se bore za nacionalne interese, a ne za ljudske interese i nije poznato da je neka strana rekla: ajmo stvoriti državu dobrih ljudi.
Konac ove duhovne obnove bilo je predavanje i sv. misa s vjernicima u crkvi St. Marien u Thunu. Iako umoran od ovih trodnevnih vježbi, misa i prijeđenih kilometara don Josip je kompletan program sažeo u jedno doista nadahnuto i jezgrovito predavanje. Žedne uši našeg raseljenog hrvatskog puka pomno su upijale svaku riječ iz naše bogate povijesti. Pozivamo vas da pogledate priloženi video, koji sadrži samo isječke ovih predavanja, a posebno taj drugi dio snimljen u Thunu, koji je, po meni osobno, vrhunac ove korizmene duhovne obnove.
Svi koji se žele dodatno udubiti u tu temu mogu potražiti cijeli snimak od 2.5 sati (DVD ili Blu-ray disk) na adresi misije (http://hkm-bern.ch/).
Važno je napomeuti da je za vrijeme obnove liturgijsko pjevanje vodila i klavirski pratila sopranistica Nikolina Pinko-Behrends, uz potporu mladih snaga (vokalno i instrumentalno) ali i iskusnih pjevača misijskog zbora. Svojim glasom to je pjevanje obogatio i Frane Vugdelija, voditelj muške klape Chorus Croaticus. I predavač i svi okupljeni vjernici složili su se u jednom – ta glazba nikoga nije ostavila ravnodušnim i cijeloj je obnovi podarila jednu dodatnu dimenziju!
Voditelj misije fra Gojko Zovko pozvao je okupljene vjernike u nedjelju da svoje zajedništvo nastave i za stolom. Prihod ovogodišnjih “korizmenih juha” namjenjen je obnovi samostana Guča gora u središnjoj Bosni, koji je teško stradao u zadnjem ratu. Ova će pomoć biti uručena osobno, od strane misionara za vrijeme ljetnog odmora, a već je postala tradicija da se na takvim susretima okupe i vjernici misije koji se u to vrijeme odmaraju u svom zavičaju.
Neumorni članovi misijskih vijeća iz Berna i Thuna i ovaj put su priredili dovoljno jela za sve vjernike, a zajednice žena raznovrsne kolače. Upravo je to njihovo djelovanje najbliže onoj misli predavača: Domovina je tamo gdje žive, razmišljaju i osjećaju ljudi kao i mi.
U ponedjeljak 5. ožujka don Josip Dukić posjetio je srednjovjekovni grad Schaffhausen i razgledao tamošnji poznati muzej te razgovarao s kolegama povjesničarima i arheolozima. Imao je nekoliko susreta i s Hrvatima u Bernu, Zürichu i Schaffhausenu te s velikim zanimanjem pogledao i arhiv našeg portala.
Ivan Ivić
{gallery}stories/foto/drustvo/misije/bern/josip_dukic_korizma_2018/{/gallery}
