By 
Edmonton, Kanada – Dvodnevni festival hrvatske glazbe, običaja i kulture održan je 22 i 23 svibnja. 2004 u Edmontonu, glavnome gradu kanadske pokrajine Alberte.
Piše: Vladimir BATINIĆ
Negdje sredinom devedesetih dok sam još živio u dragoj mi domovini Bosni i Hercegovini, čitajući novine naišao sam na kratki članak o popularnom hrvatskom pjevaču Dini Dvorniku. Naime, bio je to članak povodom njegova nedavnog povratka iz Amerike gdje je između ostalog u New Yorku izveo jako uspješan i posjećen koncert!“ A kako to da je Dino Dvornik poznat u Americi?” u sebi se upitah dok sam razmišljao o Dvornikovom nastupu. “Zar amerikanci vole hrvatsku glazbu?” Jedna po jedna, misli su se nadovezivale jedna na drugu ali odgovor na moja pitanja je izostao. Nisam ni slutio da će odgovor stići par godina kasnije kad ću, po preseljenju u Kanadu, osobno imati priliku vidjeti veliki broj i snagu raseljenih hrvata. Oni širom svijeta čine mnoge hrvatske zajednice i dijasporu uopće i koji brižno čuvaju svoju hrvatsku kulturu, navijaju za Dinamo ili Hajduk i slušaju, između ostalih, Dinu Dvornika.
U subotu i nedjelju, 22 i 23 svibnja. 2004 imao sam čast biti nazočan dvadeset petom hrvatskom folklornom festivalu zapadne Kanade. Ponosno noseći hrvatske barjake, stotine Hrvata, prijatelja Hrvata i članova 16 hrvatskih folklornih skupina iz Winnipega, Calgarya, Vancouvera, Pentictona, San Josea (SAD) i Edmontona okupili su se toga vikenda u glavnome gradu kanadske pokrajine Alberte, Edmontonu. Svi redom odjeveni u narodne nošnje, članovi folklornih skupina utjelovili su i predstavili stotine godina hrvatske kulture u pokrajini koja slijedeće godine slavi ni manje ni vise nego svojih prvih 100 godina postojanja. Nošnje iz Dalmacije, Hercegovine, Zagorja, Slavonije, Bosne i Posavine preplavile su moderne ulice Edmontona dok su kroz predstave, narodna kola i pjesme njegovi sudionici vrlo precizno gostima i posjetiteljima dočarali stare hrvatske običaje.
“Pokušati održati naš identitet u ovome kanadskom kulturnom mozaiku je jako težak put ali uz uporno zalaganje i potporu naših divnih hrvatskih zajednica nas uspjeh sve više raste.” Tim riječima nazočne je pozdravio i poželio im dobrodošlicu gospodin Davor G. Krivačić, predjednik Hrvatske Folklorne Udruge zapadne Kanade.
Nakon izvedbi, prvi dan festivala završio je večerom i zabavom kojima je članove folklornih skupina i goste ugostio Hrvatski Nogometni Klub Edmonton u svojoj impresivnoj dvorani. Okružena sa čak 4 nogometna stadiona dvorana u je bila ispunjena glazbom i pjesmom do kasno u noć.
Drugi dan festivala bio je nedjelja tako da je i započeo prikladno tome – sa svetom misom u hrvatskoj katoličkoj crkvi Male Gospe u centru Edmontona. Velika crkva bila je premala da primi sve one koji su došli zahvaliti Bogu što ih je okupio sve zajedno u ovako velikoj i dalekoj zemlji, no mjesta se našlo za svakoga tko je htio čuti riječ Božju uz malu žrtvu stojanja.
Nakon svete mise, vjernici predvođeni kolonom folklornih skupina mimohodom su se uputili prema zgradi općine gdje ih je u ime grada Edmontona dočekao i srdačno pozdravio jedan od vijećnika koji je iskoristio tu prigodu da bi pohvalio vrijedne Hrvate i njihov doprinos razvitku toga grada. Te večeri, festival je završio svečanom večerom u Ramada Inn hotelu.
O izazovima na putu održavanja opstojnosti jednoga naroda u stranoj zemlji ili čak jednoga naroda u svojoj zemlji mogu se napisati bezbrojne riječi, rečenice i knjige. One bi sigurno uspjele vrlo slikovito opisati sve poteškoće, kušnje, kalvarije i uskrse no treba pustiti da nekad i djela kažu sama svoju priču. To su vrlo uspješno učinili Hrvati u zapadnoj Kanadi koji ostaviše svoje domove u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj i upustiše se u avanturu života u dijaspori. Neki su postali dijelom dijaspore zbog proganjanja poslije drugog svjetskog rata, neki poslije domovinskog, neki su došli tu radi školovanja, neki radi posla, neki su došli da vide kako to sve izgleda pa ostali. Svi su na kraju postali ujedinjeni u svojoj težnji i nastojanjima u očuvanju svojih korijena.
“Zemlja će procvjetati kad stari ljudi počnu saditi drveće znajući da se u njihovom hladu nikada neće odmarati.”
