By Marko Piliškić (27), Hrvat iz Luzerna, ostvario je ono što se mnogima čini nemogućim. U samo 15 dana pretrčao je 740 kilometara hrvatske obale. Ovaj ultramaraton je projekt koji je sam osmislio kako bi bolje upoznao Hrvatsku, upoznao svoje granice te se pripremio za još teže, svjetski poznate utrke! Svaki dan trčao je od pet do šest sati bez prestanka, a cijeli ‘’Projekt Hrvatska’’ pratili smo na njegovom Instagramu, kao i mnogi drugi obožavatelji. Marko je svaki dan dokumentirao ovaj nevjerojatni pothvat u videima.
U petak, 5. rujna, odmah po završetku, javio nam se s prvim dojmovima iz Dubrovnika.
‘’Osjećaj je fenomenalan, neopisiv. Adrenalin me još puca, osjećam se jako jako dobro. Ovo mogu razumjeti samo oni koji su i sami pretrčali neki maraton. Kada dođeš na cilj energija je veličanstvena. Ipak, moram priznati da imam na raspolaganju još koji dan godišnjeg nastavio bi trčati jer ne želim da ovaj osjećaj prestane.’’
Na svojoj ruti naišao je na mnoge poteškoće, ali većinu vremena uživao je u prizorima Lijepe Naše koji ostavljaju bez daha. Najviše ga se dojmio dio od Trogira do krajnjeg juga zemlje.
„Ne znam vidite li ovu uzbrdicu…“, govori kroz osmijeh dok se penje na Učku, a Pag mu je, kaže, poslužio kao idealna priprema za Marathon des Sables, jedan od najtežih ultramaratona na svijetu u pustinji.
Već od petog dana borio se s bolovima u Ahilovoj tetive, koristio je flastere, ponekad i hodao – samo kako bi uspio ostvariti svoj cilj. Ipak, bol mu se u nekim trenucima u videima doslovno vidi na licu.
‘’U nekoliko navrata bol je stvarno bila neizdrživa i ništa mi nije pomagalo, niti masaže, niti flasteri. Na kraju sam odlučio kupiti druge tenisice, koje su bile stabilnije i nakon toga ništa više nisam osjećao. Posljednjih osam dana apsolutno nikakve bolove nisam imao.’’
Kroz glavu su mu svaki dan prolazile razne misli. Većinu vremena ipak je bio sam.
‘’Prvih nekoliko kilometara razmišljao bih o operativi: od koje točke sam krenuo, gdje ću taj dan stići, zatim bi mi misli krenule prema familiji prijateljima, poslu, životu, Bogu. Često sam se molio…’’
U ovih 15 dana Marko je izgubio čak 10 kilograma!
‘’Fizički se jako dobro osjećam. Naime, dnevno sam trošio oko 5000 kalorija. To bi značilo da moram pojesti toliko i više da ostanem na istoj težini, a ja sam jeo u prosjeku 3000. Jesam lakši, ali imam snagu i to mi govori da je moje tijelo dobro.’’
Najveća podrška bio mu je brat David koji je vozio kamper u kojem su 15 dana spavali, jeli, tuširali se, družili se. Marko mu je posvetio i jedan video. U većini kadrova u kojma ga je Marko uhvatio, David spava… Naravno, sve je to šala.
‘’Brat je u isto vrijeme bio moj fizioterapeut, maser, kuhar, vozač, snimatelj i najveća podrška koju mogu poželjeti. Teško da bi bez njegove energije ovo ostvario. Uz to, i sam mi je priznao da mu je bilo jako zabavno, prvo ljeto ovako u prirodi, na kampiranju, uživao je’’, rekao nam je Marko.
U svom projektu ovaj Hrvat iz Luzerna je dostojno predstavio Hrvatsku. Prikazivao je raznolikost Hrvatske, prirodno bogatstvo, ljepote koje nas okružuju, ali i gurmanske delicije po kojima je Hrvatska poznata. Sve nas je nagnao da svoj dom još više poštujemo. Posebno mjesto u cijeloj priči zauzima 12. Dan ultramaratona, kada je stigao i do Međugorja.
„Ovdje sam htio stati i zahvaliti se. Snaga koju sam imao da pretrčim 740 kilometara za mene je najveći dar. Jako velika zahvala, ovo ne bi bilo moguće bez pomoći Boga. Taj dan kada sam trčao prema Međugorju imao sam osjećaj kao da me netko nosi. Nije mi smetala vrućina, umor, samo sam htio stići tamo. “
A od kuda dolazi motivacija za ovakav ultramaraton? Marko koji je inače sales manager za jednu građevinsku firmu, u ranijem intervju koji smo napravili uoči pothvata, priznao je kako mu trčanje daje poseban osjećaj slobode te kako ovo ljeto godišnji nije želio provesti izležavajući se na plaži nego napraviti nešto za sebe.
‘’Trčim za mozak. Na stazi si sam, možeš razmišljati, nisi na mobitelu, nisi u stresu. Cijeli svijet je samo tvoj, bez ikakvih smetnji. To je nešto što ne možeš kupiti.’’
Marko je u ovih 15 dana upoznao Hrvatsku, ali i svoje granice. Zadnju etapu obilježio je skokom u more i osmijehom od uha do uha. Pratimo ga i dalje, te želimo sreću u pripremama za Marathon des Sables! A što on kaže o tom planu?
‘’Trčeći sam dosta razmišljao i mislim da sam spreman. Želim biti među prvih 100!’’
