Kako je fra Karlo Lovrić u pjesmama opjevao uspjeh hrvatskih rukometaša.

Kako je fra Karlo Lovrić u pjesmama opjevao uspjeh hrvatskih rukometaša.

Inspiriran grandioznom pobjedom hrvatskih rukometaša u Poljskoj, fra Karlo Lovrić je ispjevao jedan deseterac (vidi pri dnu stranice: Pobjeda Kauboja). Potom slijedi poraz od Španjolske 33:29 u polufinalu. ‘Kauboji’ nisu uspjeli ponoviti odličnu igru protiv Poljaka i Španjolci će zasluženo igrati za zlato, dok će Hrvatska igrati za treće mjesto protiv Norveške. Fra Karlo i to smatra velikim uspjehom i to je opjevao u pjesmi Kauboji nakon Španjolske. I na koncu, rukometaši Hrvatske u Krakowu su svladali Norvešku s 31:24 (15:11) i po treći put u povijesti osvojili brončano odličje na europskim prvenstvima, čime su izborili i izravan plasman na Svjetsko prvenstvo 2017. u Francuskoj (pjesma Bronca oko vrata)

BRONCA OKO VRATA

Babić velik, duboke je vjere,
Radi toga cijenjen je bez mjere.
On se ne da smetnuti sa puta,
On za broncu ima dva aduta.

Igra da šta, al i čudo bilo,
Koje? Ovo što se dogodilo.
Ja sam znao da će tako biti,
I zajedno svi se veseliti.

Ovu radost sa Hrvatskom dijelim
I s igračim, nazočnim, veselim.
Posebice kotara Mostara
Tri su borca ako se ne varam.

Mirko, Igor i Marino, brate
Našu škvadru ne da samo prate
Oni zadnji atom snage daju,
I bravuram zabavljaju raju.

Kakav pljesak Mariću su dali,
Mislilo se Marino će falit,
On sa zemlje loptu rukom lovi,
Golman gleda, lopta u gol plovi.

A Karačić ko buldožer ide
Fintom desno loptu mu ne vide
Duvnjaku je on dodaje sretno,
Duvnjak znade, on zabija spretno.

Mirko mnoge golove obrani
Još Hrvati slabo uigrani.
Da se Mirko ne ukaza tada,
Gdje bi bila Hrvatska nam sada?

Sve u svemu bronca je o vratu
Kao zlato svakom je Hrvatu.
Hvala svima, oni naš su ponos.
Treba mijenjat prema njima odnos.

U to ime podignimo čaše
Podržimo kauboje naše.
Čestitajmo i recimo: hvala!
Bit će brzo, uskoro finala…

Međugorje, 31.1.2016.

KAUBOJI NAKON ŠPANJOLSKE

Nije uvijek sunčano ni lijepo,
Tko to misli, gleda život slijepo.
Dva smo dana u ekstazi bili,
Ti trenutci bit će uvijek mili.

I u povijest upisani bit će,
U to ime uvijek neki pit će.
To što s Poljskom zbilo se je prije,
nije sinoć išlo kod furije.

A ona se ponudila sama,
Šansa prava nudila se nama.
Dvadesetak minuta i više
Ta Španjolska na konopcim biše.

I odjednom dođe crna rupa
Izgubi se ta hrvatska grupa.
Kakva prednost, više od tri gola,
Sve iščeznu, pojavi se bola.

Navijači tuguju i vele,
nema veze, zaklat ćemo tele,
kad se kući Kauboji vrate,
da na slavlje na Jelačić svrate.

Možda tako moralo je biti,
Više treba, za šampanjac piti.
Rupe crne… ukloniti znati,
To iskustvo samo može dati.

I poraz je u životu važan,
svaki uspjeh može biti lažan,
kad s visoka netko padne dolje, on
nizašto nema više volje.

Još uvijek je brončana na meti,
Nju osvojit, to su sad dometi.
Nek se malo sad ohlade glave,
Kauboji opet će da slave.

Ako ne bi ni brončane bilo,
Ništa, ljudi, ne može se silom,
Ovo do sad ide u anale,
Dogodine ući u finale.

fra Karlo Lovrić, 29. siječnja 2016.

POBJEDA KAUBOJA

U Krakovu dogodi se čudo,
Rukomet se igrao je ludo.
Željko Babić trener našeg tima,
Svidio se gledateljim, svima.
Kao trener Hrvatske on veli:
„Svi  smo sada sretni i veseli.
Zahvaljujem mom Isusu, znate,
Međugorje zagrli Hrvate.
Prijatelju  Isusovu Zlatku,
Za pobjedu nad Poljacim glatku.
Norveška je pomogla, dakako,
Jer Francusku nije srušit lako.
Ipak, pomoć Isusova biše,
Da povijesna pobjeda se piše.
Pobijediti domaćina kući,
Kao David Golijata tući.
Kako dalje, više nije važno,
Bez Isusa bilo bi to lažno.
Kauboji, svjesni jesu toga,
Igrat, igrat, uzdat se u Boga.
Pobjeda se s Bogom lako stiže,
nije velik tko sam sebe diže.
Ma tromi su, trčati ne mogu,
Kauboji srušit će ih s nogu.
U finalu tad je sve moguće,
Nitko nije na svome, kod kuće.
Ajde, Željko, opet nama javi,
Da Hrvatska tron Europe slavi.

(Međugorje,28.1.2016. kl)

(Fra Karlo Lovrić (1941.), dugogodišnji misionar u Švicarskoj, koordinator i nacionalni delegat za Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj, nakon povratka iz Švicarske živi i djeluje u Međugorju. Iako je u mirovini, bavi se pastoralom posjećivanja starih i bolesnih ali je aktivan i kao ispovjednik. Oni koji ga pamte dok je djelovao u Švicarskoj znaju i za njegove dvije velike ljubavi – sport i narodnu epsku poeziju).

Fra karlo Lovrić, Schaffhausen 1989.

Related Articles

Odgovori

Subscribe to the Newsletter

Subscribe to our email newsletter today to receive updates on the latest news, tutorials and special offers!