By Inspiriran uspjehom Vatrenih u Kataru i osvajanjem bronce, fra Karlo Lovrić je ispjevao jedan deseterac.
Na prvenstvu svjetskom u Kataru,
Nogometnom preciznom radaru
I sitnice pod lupom se motre
zbog važnosti nogometne smotre.
Posvud priče: Brazil, bit će prvi
protivnike lomi, krši, mrvi.
Bit će teško, tko god igra s njima,
Pogotovo, malim Kockastima.
Kažu Dalić i Modrić kapetan:
„Susret s njima bit će nama sretan.
Brazilci su pet puta prvaci
I veliki nogometni znalci.
Nas Vatrene zajedništvo nosi,
Obitelj smo, na to smo ponosni.
Svatko svakog poštuje i voli
Domovinu i Bogu se moli.
Vjerujemo i dajemo sebe.
Ne prijetimo, nema ni potrebe.
Mi smo David, oni su Golijat,
I Golijat nekad zna dolijat.“
Borba bila petkom poslije podne,
David teško do prilike zgodne.
Golijat je za dva metra veći,
Maše mačem, teško njega prijeći.
Za sat i pol neriješeno bilo
I s borbom se opet nastavilo.
Slijedili su produžeci borbe,
David misli, neka moje torbe.
A Golijat, sažalno ga gleda,
Maše mačem, oku trepnut ne da.
Jednom jače do Davida dođe,
Svojim kopljem kroz odjeću prođe.
Skače, vrišti, oduška si daje,
A ples njegov samo kratko traje.
David miran, potpuno u borbi,
Ima adut, skriva ga u torbi.
Sada kamen on iz torbe vadi,
Neviđeno do sada on radi.
Golijata ranio u čelo,
Svih Vatrenih bilo je to djelo.
Ali borba još gotova nije,
U skromnosti pobjeda se krije.
Skromni David bio mnogo bolji,
Golijat je sada u nevolji.
Ide kući, njemu teku suze,
Zlatni pehar Hrvatska mu uze.
Kako sada tu sramotu sprati,
Nadu svojim Filistejcim dati?
Teško ovaj poraz objasniti,
A i cijelom svijetu razjasniti,
Da to neki pastir David biše,
Koji scene pobjedničke piše.
Kao dijete čuvao je koze,
Nema straha, on ne pije loze.
Tu kraj nije, on praćkom barata,
Širom su mu otvorena vrata.
I susjede poštedjeti neće,
Tek sad prava borba za njeg kreće.
Netko velik iza njega stoji,
Miran, skroman, nikog se ne boji.
Kakva vjera, do kraja će ići
I pred Božić ZLATNI PEHAR dići.
Svih Hrvata to je želja bila,
Protiv toga bila viša sila.
Izmisliše penal Argentini,
Maheri su FIFI-ni fakini.
Bojali se hrvatskoga zlata
U finalu, zbog malo karata.
Nema druge, za broncu je borba,
Još je puna ta hrvatska torba.
Dva kamena dovoljna su bila
I Maroko „na smrt“ pogodila.
Gvardiolov bio kamen prvi,
A Oršićev da Maroko smrvi.
A bez drugih ne bi gola dali,
Niti bi se Vatrenima zvali.
Treće mjesto, BRONCA je o vratu,
Ona sjaji ko ZLATO Hrvatu.
Svud se slavi, ponosni na dečke,
Ne čita se novinske isječke.
Tko je bolji, tko je više dao,
I tko se kome više je dopao.
Vatreni su prijatelji, klapa…
Dalić Zlatko vodi ih ko papa.
O Hrvatskoj cijeli svijet sad bruji
Kao ono, davno, o Oluji.
Neka bruje, mi smo sila, Treći
Iz godine u godinu veći.
Iz HNL-a igraju igrači,
Nisu bili samo promatrači.
Itekako doprinijeli slavlju,
Nogometnom novome poglavlju.
Šest puta smo na turniru bili
I kolajne važne osvojili.
Jednom srebro, a broncu dva puta,
Čekat ZLATO, ima tu aduta.
U Meksiku možda pravda stigne
I Hrvatska ZLATNI PEHAR digne!
Oj , VATRENI, sretan Božić vama,
Vi ste netko, ne neka reklama.
Za kolajne velika vam hvala,
Vi ste ponos, Hrvatska vas dala.
Bog je uz vas i Kraljica mira,
Zbor anđela pjesmu slavlja svira.
Međugorje, 17.12.2022.
(Fra Karlo Lovrić (1941.), dugogodišnji misionar u Švicarskoj, koordinator i nacionalni delegat za Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj, nakon povratka iz Švicarske živi i djeluje u Međugorju. Iako je u mirovini, bavi se pastoralom posjećivanja starih i bolesnih ali je aktivan i kao ispovjednik. Oni koji ga pamte dok je djelovao u Švicarskoj znaju i za njegove dvije velike ljubavi – sport i narodnu epsku poeziju).
