Fundacija Ružičkina kuća

Kako hrvatski mediji javljaju redovito pristižu donacije projektu obnove, dogradnje i opremanja rodne kuće prvog hrvatskog nobelovca Lavoslava Ružičke.

Kao što je poznato (ili bi trebalo biti poznato) čitaocima ovih stranica, nobelovac Ružička rođen je u Vukovaru 1887. godine, a umro je 26. rujna 1976. u Mammernu na Bodenskom jezeru, u 89. godini života, a pokopan je u Zürichu. 1939. godine je dobio Nobelovu nagradu za kemiju za rad na Polimetilenima i višim terpenima. Tokom drugog svjetskog rata zaradio je poprilične novce na patentima i tim novcem kupuje djela nizozemskih majstora. 1948. godine tu kolekciju (vrijednu više milijuna franaka) poklanja Kunsthaus-u u Zürichu. E, i tu sad dolazi do poante ove priče. Jedan “analitičar” javnog života Hrvata u Švicarskoj i revni posjetilac ovih stranica tu činjenicu nikako ne može prožvakati: Zašto je poklonio ciriškom Kunsthausu tu vrijednu kolekciju (danas ta kolekcija vrijedi desetke milijuna franaka) a mi jadni Hrvati sad moramo skupljati razne donacije za obnovu kuće gdje je rođen?

Kad se dobro razmisli, to možda i nije tako “bedasto rečeno”, a s druge strane kad vidimo kako se brzo zaboravljaju hrvatski donatori (usp. Petričević) možda je i bolje tako. Bar na jednoj pločici od mesinga u Kunsthausu stoji jedno hrvatsko ime.


Jacob van Ruisdael (1628 – 1682): Oblaci iznad Harlema, oko 1670. iz donacije Ružička	Nobelovac Ružička daje autogram dr. Žarku Dolinaru.